PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Skupo ga koštalo što se zamerio caru.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi dan posvećen Svetom Teofilaktu.
Sveti Teofilakt Ispovednik je bio episkop nikomidijski. Kada je prvi carski savetnik Tarasije kao svetovnjak izabran za patrijarha carigradskog, tada uz njega i od njega primiše monaški čin više njegovih prijatelja i poštovalaca iz svetovnog staleža. Među ovima bio je i Teofilakt.
Tarasije ga je poslao za episkopa u Nikomidiju.
"Kao episkop Teofilakt beše pastir dobri stadu slovesnom, i pokaza se neobično ispunjen milosrđem prema bednim i sirotnim", piše u žitijama.
Po smrti svetog Tarasija, patrijaršijski presto u Carigradu zauzeo je Nikifor, a malo potom zauze carski presto Lav Jermenin, koji beše ikonoborac, i kao takav podiže čitavu buru u crkvi.
Iako ikonoborna jeres beše prokleta na VII vaseljenskom saboru, ovaj car, ipak ju je uspostavio i hteo njome da zameni pravoslavlje.
Sveti Teofilakt se odupreo caru, pa kad car nije popustio, reče mu: "Doći će, care, na te ljuta poguba iznenada, i nećeš naći ko će te od nje izbaviti!“
Zbog ovih reči Sveti Teofilakt naredbom carevom bio je uklonjen sa svoga položaja i poslat u zatočeništvo gde je proveo trideset godina podnevši mnoge teskobe i uvrede, i gde se i upokojio oko 845. godine.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
O čudu jednog o njih pričalo se i na Nikejskom saboru.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.