PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Skupo ga koštalo što se zamerio caru.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi dan posvećen Svetom Teofilaktu.
Sveti Teofilakt Ispovednik je bio episkop nikomidijski. Kada je prvi carski savetnik Tarasije kao svetovnjak izabran za patrijarha carigradskog, tada uz njega i od njega primiše monaški čin više njegovih prijatelja i poštovalaca iz svetovnog staleža. Među ovima bio je i Teofilakt.
Tarasije ga je poslao za episkopa u Nikomidiju.
"Kao episkop Teofilakt beše pastir dobri stadu slovesnom, i pokaza se neobično ispunjen milosrđem prema bednim i sirotnim", piše u žitijama.
Po smrti svetog Tarasija, patrijaršijski presto u Carigradu zauzeo je Nikifor, a malo potom zauze carski presto Lav Jermenin, koji beše ikonoborac, i kao takav podiže čitavu buru u crkvi.
Iako ikonoborna jeres beše prokleta na VII vaseljenskom saboru, ovaj car, ipak ju je uspostavio i hteo njome da zameni pravoslavlje.
Sveti Teofilakt se odupreo caru, pa kad car nije popustio, reče mu: "Doći će, care, na te ljuta poguba iznenada, i nećeš naći ko će te od nje izbaviti!“
Zbog ovih reči Sveti Teofilakt naredbom carevom bio je uklonjen sa svoga položaja i poslat u zatočeništvo gde je proveo trideset godina podnevši mnoge teskobe i uvrede, i gde se i upokojio oko 845. godine.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
O čudu jednog o njih pričalo se i na Nikejskom saboru.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Mnoga iscelenja bolesnika dogodila su se toga dana od moštiju Svetog Stefana.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Preminuo je rano, imao je svega 33 godine kada se upokojio.
Bili su iz reda 70 apostola.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.
Victoria de la Kruz, španska monahinja i misonarka, decenijama je rizikovala svoj život u posleratnom Japanu, spasavajući devojčice i žene iz kandži trgovine ljudima.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Ostrog privlači hiljade vernika svakog dana, pa nije čudo što neki požele da prime svetu tajnu braka upravo u ovoj svetinji.
Hrskave pohovane paprike vraćaju mir, ljubav i radost okupljanja – dokaz da pravi ukus nije u raskoši, već u pažnji i toplini s kojom se priprema.