ON JE PREŽIVEO ZAHVALJUJUĆI CARU KONSTANTINU: Danas obeležavamo Sveštenomučenika Teodota Kirinejskog
Dok su mu zabijali eksere u telo, molio se Bogu s blagodarnošću.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Srpska pravoslavna crkva i vernici 21. marta slave Svetog Teofilakta Ispovednika, episkopa nikomidijskog, poznatog kao branioca ikona i velikog čudotvorca.
Kada je prvi carski savetnik Tarasije bio kao svetovnjak izabran za patrijarha carigradskog, tada uz njega i od njega primiše monaški čin više njegovih prijatelja i poštovalaca iz svetovnog staleža.
Među ovima je bio i Teofilakt. Tarasije ga je poslao za episkopa u Nikomidiju.
"Kao episkop Teofilakt beše pastir dobri stadu slovesnom, i pokaza se neobično ispunjen milosrđem prema bednim i sirotnim", piše u žitijama.
Kada se Tarasije upokojio, patrijaršijski presto u Carigradu je zauzeo Nikifor, a malo potom zauze carski presto Lav Jermenin, koji je bio ikonoborac, i kao takav podiže čitavu buru u crkvi Hristovoj.
"Iako ikonoborna jeres beše prokleta na VII vaseljenskom saboru, ovaj car, ipak, vaspostavi je i htede njome zameniti pravoslavlje".
Sveti Teofilakt na ovo nije mogao da ostane imun i "u oči se opre caru", pa kad car ne popusti, Teofilakt mu reče: "Doći će, care, na te ljuta poguba iznenada, i nećeš naći ko će te od nje izbaviti!“
Zbog ovih reči, sveti Teofilakt je naredbom carevom uklonjen sa svoga položaja i poslat u zatočeništvo u kojem je proveo celih trideset godina podnevši mnoge teskobe i uvrede.
U zatočeništvu se Sveti Teofilakt i upokojio oko 845. godine.
Nastavniče Pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Teofilakte premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Dok su mu zabijali eksere u telo, molio se Bogu s blagodarnošću.
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Živeo je oko devet vekova pre Hrista i ostao upamćen po čistoti života, revnosti prema Bogu i mnogobrojnim čudesima koja je činio silom Božjom.
U vreme strašnih progona hrišćana za vreme cara Dioklecijana, glas o hrabroj devojčici stigao je do namesnika Volusijana.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.