VELIKE MUKE TRPEO, ALI OD PRAVOSLAVLJA NIJE ODUSTAJAO: Danas slavimo Prepodobnog Vasilija Ispovednika
Veoma rano se zamonašio i sa Prokopijem Dekapolitom, upražnjavao je najviše podvige.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Srpska pravoslavna crkva 18. marta (po novom kalendaru), praznuju spomen na Svetog mučenika Konona Isavrijskog.
Prema predanju, ovaj svetitelj iz 2. veka je zbog svoje istrajnosti u hrišćanskoj veri strašno stradao, a život je posvetio Bogu.
- Poučen bi u veri Hristovoj i kršten u ime Presvete i Životvorne Trojice od samoga Arhangela Mihaila. I do same smrti njegove nevidljivo ga je pratio ovaj Arhistratig Božji - piše u žitijama.
Prema predanju, bio je prosvetljen i ojačan blagodaću Duha svetoga, te ga srce nije vuklo ni za čim svetskim, nego samo za duhovnim i nebeskim.
Kad su ga roditelji na silu oženili, on je prvo veče uzeo sveću i stavio pod sud, pa je upitao svoju nevestu: "Šta je bolje, svetlost ili tama?" Kada mu je ona odgovorila da je svetlost bolja, on joj je počeo govoriti o veri Hristovoj, i o duhovnom životu kao boljem i lepšem od telesnog.
Tako je uspeo, da i nju, a po tom i svoje roditelje privede u veru Hristovu.
Posle toga je sa ženom živeo kao sa sestrom.
Uskoro su mu se upokojili i roditelji i žena, tako da se on povukao potpuno od svetskog života i predao molitvi, postu i bogomisliju.
- Učini velika čudesa, kojima mnoge obrati u hrišćanstvo. Između ostaloga, primora zle duhove da mu služe.
Pri jednom gonjenju hrišćana je uhvaćen i mučen, i sav izboden noževima. Njegovom krvlju mazahu se bolesnici i isceljivahu.
Posle toga je živeo još dve godine.
Mučenik Tvoj Gospode, Konon, u stradanju svome je primio nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.
Veoma rano se zamonašio i sa Prokopijem Dekapolitom, upražnjavao je najviše podvige.
Dok su mu zabijali eksere u telo, molio se Bogu s blagodarnošću.
Oni su bili drugovi Svetog Teodora Tirona.
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
Podvižnik iz palestinske pustinje koji je kroz post, molitvu i tišinu izgradio put koji i danas nadahnjuje vernike da preispitaju sopstvene izbore.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Podvižnik iz palestinske pustinje koji je kroz post, molitvu i tišinu izgradio put koji i danas nadahnjuje vernike da preispitaju sopstvene izbore.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.