ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
O čudu jednog o njih pričalo se i na Nikejskom saboru.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetih sedam sveštenomučenika hersonskih: Vasilija, Jefrema, Evgenija, Elpidija, Agatodora, Eterija i Kapitona.
Svi su bili episkopi u Hersonu u razna vremena, i svi su postradali (jedini Eterije umre mirno) od nevernika, bilo od Jevreja, ili Grka, ili Skita.
- Svi su oni odlazili u te divlje strane kao misionari, šiljani od patrijarha jerusalimskog, da pronose svetlost jevanđelsku. Svi namučeni behu i postradaše radi Gospoda svoga - piše u žitijama.
Vasilije je vaskrsao sina nekoga kneza u Hersonu, što je naljutilo Jevreje, te ga optužiše. Bio je vezan za noge i vučen gradskim ulicama dok se nije upokojio. Jefrem je mačem posečen.
Evgenije, Elpidije i Agatodorsu tučeni i štapovima i kamenjem "dokle duše svoje Bogu ne predaše".
Eterije je živeo u vreme Konstantina Velikog, "te u slobodi i miru upravljaše crkvom, sagradi veliki hram u Hersonu, i skonča mirno".
Kada je poslednji od njih, Kapiton, postavljen za episkopa, Skiti su od njega tražili znak, pa da veruju. I predložiše mu sami da uđe u ognjenu peć, pa ako ne izgori, oni će svi poverovati u Hrista. Sa molitvom i nadom u Boga, Kapiton je na sebe stavio omofor arhijerejski i prekrstivši se uđe u zažarenu peć "držeći i srce i misli svoje uzdignute k Bogu".
- I postoja u plamenu oko jednoga časa, i bez ikakve povrede, ni na telu, ni na odelu, izađe zdrav. Tada svi povikaše: "Jedan je Bog, Bog hrišćanski, veliki i silni, koji sačuva služitelja svoga u peći ognjenoj!"
Posle toga ceo grad se kristio, ali i narod koji je živeo u blizini njega. O ovome čudu pričalo se mnogo na Nikejskom saboru. Međutim, nešto kasnije, Kapitona su neznabožački Skiti uhvatili na nekom putu i udavili u Dnjepru.
Svi su postradali u IV veku.
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.