ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
O čudu jednog o njih pričalo se i na Nikejskom saboru.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetih sedam sveštenomučenika hersonskih: Vasilija, Jefrema, Evgenija, Elpidija, Agatodora, Eterija i Kapitona.
Svi su bili episkopi u Hersonu u razna vremena, i svi su postradali (jedini Eterije umre mirno) od nevernika, bilo od Jevreja, ili Grka, ili Skita.
- Svi su oni odlazili u te divlje strane kao misionari, šiljani od patrijarha jerusalimskog, da pronose svetlost jevanđelsku. Svi namučeni behu i postradaše radi Gospoda svoga - piše u žitijama.
Vasilije je vaskrsao sina nekoga kneza u Hersonu, što je naljutilo Jevreje, te ga optužiše. Bio je vezan za noge i vučen gradskim ulicama dok se nije upokojio. Jefrem je mačem posečen.
Evgenije, Elpidije i Agatodorsu tučeni i štapovima i kamenjem "dokle duše svoje Bogu ne predaše".
Eterije je živeo u vreme Konstantina Velikog, "te u slobodi i miru upravljaše crkvom, sagradi veliki hram u Hersonu, i skonča mirno".
Kada je poslednji od njih, Kapiton, postavljen za episkopa, Skiti su od njega tražili znak, pa da veruju. I predložiše mu sami da uđe u ognjenu peć, pa ako ne izgori, oni će svi poverovati u Hrista. Sa molitvom i nadom u Boga, Kapiton je na sebe stavio omofor arhijerejski i prekrstivši se uđe u zažarenu peć "držeći i srce i misli svoje uzdignute k Bogu".
- I postoja u plamenu oko jednoga časa, i bez ikakve povrede, ni na telu, ni na odelu, izađe zdrav. Tada svi povikaše: "Jedan je Bog, Bog hrišćanski, veliki i silni, koji sačuva služitelja svoga u peći ognjenoj!"
Posle toga ceo grad se kristio, ali i narod koji je živeo u blizini njega. O ovome čudu pričalo se mnogo na Nikejskom saboru. Međutim, nešto kasnije, Kapitona su neznabožački Skiti uhvatili na nekom putu i udavili u Dnjepru.
Svi su postradali u IV veku.
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
U vreme kada je car Likinije sprovodio tajne progone hrišćana, episkop amasijski Vasilije postao je neustrašivi čuvar čistote i vere.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Kada je izabran 267. papa, priroda je tiho govorila o brizi, slobodi i duhovnoj odgovornosti, a galebovi su postali simbol koji nosi dublje poruke vere.
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
U moru recepata koje domaćice pažljivo biraju za krsnu slavu, slane kuglice od sira, oraha i nara donose osvežavajuću novinu – lako se prave, divno izgledaju i ostavljaju snažan utisak na goste.