Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Sveta tajna ispovesti predstavlja jedan od ključnih sakramenata u pravoslavnoj crkvi, koji ima duboko duhovno i psihološko značenje za vernika. Ispovest je čin pokajanja, kroz koji vernik iznosi svoje grehe pred sveštenikom, koji ga, u ime Boga, oslobađa od krivice i pruža mu oproštaj. Ovaj sakrament ne samo da ima religijski značaj, već i funkcioniše kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
U pravoslavlju, ispovest je sredstvo pomirenja sa Bogom. Greh, koji stvara udaljenost između vernika i Boga, kroz ispovest se priznaje i oprašta. Kroz ovaj čin, vernik dolazi do unutrašnjeg mira i pomirenja sa sobom i Bogom.
Ovaj proces pokajanja i oprosta nije samo religiozan čin, već i duboko terapeutski, jer oslobađa od osećaja krivice, stresa i unutrašnjeg nemira.
Wikipedia
Protojerej Aleksandar Iljašenko
Često, ljudi koji su iskreno pokajani i koji kroz ispovest traže oproštaj, osećaju ogromno psihološko olakšanje. Osećaj olakšanja i unutrašnje slobode dolazi iz činjenice da su oslobodili svoje duše od balasta prošlih grehova. Kroz ovaj proces, vernici doživljavaju unutrašnje čišćenje i obnovu, što im pomaže da nastave svoj život s novim smirenjem i jasnijom svrhom.
Međutim, šta se dešava ako vernik posle ispovesti ne oseća olašnjanje i da li to znači da mu tada greh nije oprošten.
- Svetitelj Teofan Zatvornik kaže, da onome kome je korisna radost, njemu se i daje radost, o kojem je korisna tuga – njemu tuga, samo ako je ta tuga po Bogu. Znači da naše pokajanje treba da bude još ozbiljnije i još strožije ispitivanje naših odnosa s drugima ljudima - kaže on i nastavlja:
Shutterstock
Tuga, Ilustracija
- Prepodobni Makarije Veliki svedoči, da je on znao mnoge, koji su u početku bili obdareni blagodaću prekomerno, a potom na žalostan način pali. I još više onih koji su se čitav život trudili u smirenom poslušanju u veri, ne imajući posebnih uteha, a dostigli su spasenje večnog Vaskrsa. Sa iskrenim kajanjem o svojim grasima, čovek dobija od Gospoda oproštaj za grehe u tajni ispovedi, iako posle ispovedi nema osećanja nekakve posebne radosti.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.