Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Sveta tajna ispovesti predstavlja jedan od ključnih sakramenata u pravoslavnoj crkvi, koji ima duboko duhovno i psihološko značenje za vernika. Ispovest je čin pokajanja, kroz koji vernik iznosi svoje grehe pred sveštenikom, koji ga, u ime Boga, oslobađa od krivice i pruža mu oproštaj. Ovaj sakrament ne samo da ima religijski značaj, već i funkcioniše kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
U pravoslavlju, ispovest je sredstvo pomirenja sa Bogom. Greh, koji stvara udaljenost između vernika i Boga, kroz ispovest se priznaje i oprašta. Kroz ovaj čin, vernik dolazi do unutrašnjeg mira i pomirenja sa sobom i Bogom.
Ovaj proces pokajanja i oprosta nije samo religiozan čin, već i duboko terapeutski, jer oslobađa od osećaja krivice, stresa i unutrašnjeg nemira.
Wikipedia
Protojerej Aleksandar Iljašenko
Često, ljudi koji su iskreno pokajani i koji kroz ispovest traže oproštaj, osećaju ogromno psihološko olakšanje. Osećaj olakšanja i unutrašnje slobode dolazi iz činjenice da su oslobodili svoje duše od balasta prošlih grehova. Kroz ovaj proces, vernici doživljavaju unutrašnje čišćenje i obnovu, što im pomaže da nastave svoj život s novim smirenjem i jasnijom svrhom.
Međutim, šta se dešava ako vernik posle ispovesti ne oseća olašnjanje i da li to znači da mu tada greh nije oprošten.
- Svetitelj Teofan Zatvornik kaže, da onome kome je korisna radost, njemu se i daje radost, o kojem je korisna tuga – njemu tuga, samo ako je ta tuga po Bogu. Znači da naše pokajanje treba da bude još ozbiljnije i još strožije ispitivanje naših odnosa s drugima ljudima - kaže on i nastavlja:
Shutterstock
Tuga, Ilustracija
- Prepodobni Makarije Veliki svedoči, da je on znao mnoge, koji su u početku bili obdareni blagodaću prekomerno, a potom na žalostan način pali. I još više onih koji su se čitav život trudili u smirenom poslušanju u veri, ne imajući posebnih uteha, a dostigli su spasenje večnog Vaskrsa. Sa iskrenim kajanjem o svojim grasima, čovek dobija od Gospoda oproštaj za grehe u tajni ispovedi, iako posle ispovedi nema osećanja nekakve posebne radosti.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.