Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Sveta tajna ispovesti predstavlja jedan od ključnih sakramenata u pravoslavnoj crkvi, koji ima duboko duhovno i psihološko značenje za vernika. Ispovest je čin pokajanja, kroz koji vernik iznosi svoje grehe pred sveštenikom, koji ga, u ime Boga, oslobađa od krivice i pruža mu oproštaj. Ovaj sakrament ne samo da ima religijski značaj, već i funkcioniše kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
U pravoslavlju, ispovest je sredstvo pomirenja sa Bogom. Greh, koji stvara udaljenost između vernika i Boga, kroz ispovest se priznaje i oprašta. Kroz ovaj čin, vernik dolazi do unutrašnjeg mira i pomirenja sa sobom i Bogom.
Ovaj proces pokajanja i oprosta nije samo religiozan čin, već i duboko terapeutski, jer oslobađa od osećaja krivice, stresa i unutrašnjeg nemira.
Wikipedia
Protojerej Aleksandar Iljašenko
Često, ljudi koji su iskreno pokajani i koji kroz ispovest traže oproštaj, osećaju ogromno psihološko olakšanje. Osećaj olakšanja i unutrašnje slobode dolazi iz činjenice da su oslobodili svoje duše od balasta prošlih grehova. Kroz ovaj proces, vernici doživljavaju unutrašnje čišćenje i obnovu, što im pomaže da nastave svoj život s novim smirenjem i jasnijom svrhom.
Međutim, šta se dešava ako vernik posle ispovesti ne oseća olašnjanje i da li to znači da mu tada greh nije oprošten.
- Svetitelj Teofan Zatvornik kaže, da onome kome je korisna radost, njemu se i daje radost, o kojem je korisna tuga – njemu tuga, samo ako je ta tuga po Bogu. Znači da naše pokajanje treba da bude još ozbiljnije i još strožije ispitivanje naših odnosa s drugima ljudima - kaže on i nastavlja:
Shutterstock
Tuga, Ilustracija
- Prepodobni Makarije Veliki svedoči, da je on znao mnoge, koji su u početku bili obdareni blagodaću prekomerno, a potom na žalostan način pali. I još više onih koji su se čitav život trudili u smirenom poslušanju u veri, ne imajući posebnih uteha, a dostigli su spasenje večnog Vaskrsa. Sa iskrenim kajanjem o svojim grasima, čovek dobija od Gospoda oproštaj za grehe u tajni ispovedi, iako posle ispovedi nema osećanja nekakve posebne radosti.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.