Ispovest je jedan od sedam svetih sakramenata u pravoslavlju i ima veliki značaj u životu vernika. To je duhovni čin u kojem se vernik ispoveda pred sveštenikom, priznajući svoje grehe i zatraživši oproštaj od Boga.
Ispovest nije samo ritual, već je to i duboko duhovno iskustvo koje ima za cilj pomirenje sa Bogom, ali i sa sopstvenom savesti.
Kroz ovaj sakrament, vernici ne samo da traže oproštaj, već i razvijaju dublji odnos sa Bogom, stiču mir u duši i nastoje da žive u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Starac Pajsije Svetogorac je govorio da je ispovest toliko bitna i da joj svi priđu onako kako bi trebalo, mentalno obolelih ne bi ni bilo.
"Slušajte, duševne bolnice bile bi prazne kad bi se hrišćani ispovedali pravoslavno, čisto i iskreno, smerno i sa poslušnošću, duhovniku koji poseduje rasuđivanje, pa neka je malo i strog. Pa posle da se dostojno pričešćuju. Onda nikoga ne bi mučila teskoba, problemi sa velikim iskušenjima.
Treba da znate da sve potiče od egoizma, neposlušnosti i rđavih pomisli. Poslušnost je život, neposlušnost je smrt".
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Zanimljivo je da ono, za čim većina ljudi juri u ovozemaljskom životu - novac, karijera, bogatstvo – pred smrt postaju nebitni i ostaju daleko u senci stvari koji se najčešće zanemaruju u životu.
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.