U OVOM SLUČAJU BOG NEĆE USLIŠITI NI JEDNU MOLITVU: Sveti Nikolaj objasnio kad se uzalud obraćamo Gospodu
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, govorio je Sveti Nikolaj.
Sveti Nikolaj Velimirović je u jednoj prilici objasnio duboke šta se dešava čoveku koji ne veruje u Boga.
On je istakao da, dok se čovek okrene licem prema Bogu, svi putevi vode ka njegovoj svetlosti, spasenju i istini. Međutim, kada se čovek okrene leđima Bogu, svi njegovi putevi vode u propast, jer se udaljava od izvora života i mudrosti.
Vladika je naglasio da, ko se apsolutno odreče Boga, kako rečju, tako i srcem, taj ne može da izbegne duhovnu i telesnu propast, jer takav čovek sam sebi postaje najopasniji neprijatelj.
"Kad se čovek okrene licem Bogu, svi putevi vode Bogu. Kad se čovek okrene licem od Boga, svi putevi vode u propast. Ko se odsudno odreče Boga, i rečju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, što ne bi vodilo njegovom potpunom razorenju, i telesnom i duševnom. Zato se ne žuri da tražiš dželata bezbožniku. On ga je našao u sebi, pouzdanijeg nego što mu ga sav svet može dati".
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Kad je car Lav ubijen, ikone su vraćene u crkve i Prokopije se vratio u svoj manastir gde je proveo ostatak života u miru
Oni koji tihuju često pokušavaju uskladiti izgovaranje te molitve sa svojim dahom, kao da sjedinjuju um i telo.
Hrišćanski brak podrazumeva i rađanje dece, pa se postavlja pitanje kako Bog, uprkos ovog zapovesti, nekim ljudima ne daju tu blagodat da postanu roditelji, iako oni za tim čeznu.
Deca nas podsećaju da postoji i drugi put – put poverenja, mira i unutrašnje sigurnosti.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
Samo osoba koja prema vama ispoljava tri osobine , prema Nikolaju Velimiroviću, istinski vas voli.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.