Foto: SPCPatrijarh Porfirije i vikarni episkopi: hvostanski Aleksej i novobrdski Ilarion
Dok svet ćuti pred stradanjem hrišćana u Siriji, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je pismo podrške patrijarhu antiohijskom Jovanu, pozivajući na hitnu akciju i molitvu za nevine žrtve.
Sirija, zemlja natopljena krvlju nevinih, ponovo proživljava dane stradanja. Hiljade ljudi, među kojima i hrišćani, suočavaju se sa nezapamćenim nasiljem i progonima. U ovom teškom času, patrijarh srpski Porfirije uputio je pismo podrške svom bratu u Hristu, patrijarhu antiohijskom Jovanu, izražavajući bol i sastradavanje zbog patnji naroda Bliskog Istoka.
- Sa nevericom i tugom primili smo vesti o stravičnim zločinima koji se sprovode nad hrišćanima i drugim manjinskim grupama u vašoj svetoj zemlji. Svaki čovek, bez obzira na veru i naciju, nosi u sebi ikonu Božju i prizvan je da čuva svetinju života, te je naša žalost tim veća što hiljade nevinih strada pod teretom bezumnog nasilja - poručio je patrijarh Porfirije.
U svom obraćanju poglavar Srpske pravoslavne crkve naglasio je da stradanje Sirije nije samo njen unutrašnji problem, već rana celog hrišćanskog sveta. Istok i Zapad, kako je istakao, povezani su sudbinski, te se plamen stradanja može lako proširiti i na druge krajeve sveta.
SPC
Patriajrh antiohijski JOvan i patrijarh srpski Porfirije
- Zato vapim i apelujem sa trona Svetog Save na sve odgovorne da preduzmu hitne korake u zaštiti ugroženog stanovništva i obustave nasilje - napisao je patrijarh.
Poseban akcenat stavio je na ulogu Crkve u ovim danima iskušenja. Pozvao je verni narod, monaštvo i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve da u duhu velikoposnog podviga uznesu molitve za stradalnike Sirije.
- Moleći se za pokoj duša postradalih i utehu njihovih bližnjih, pokazujemo se kao deca Oca Nebeskog, kao čuvari mira i svetlosti usred tame ovoga sveta - naglasio je.
Na kraju, srpski patrijarh uputio je reči podrške antiohijskom patrijarhu Jovanu i njegovom sveštenstvu, koji i u ovim danima iskušenja ostaju nepokolebljivi svedoci vere.
- Posebnu molitvenu, sastradalnu i bratsku ljubav izražavam Vama, Vaše Blaženstvo, kao i Vašem sveštenstvu, koje poput mučenika prvih vekova iznova svedoči ljubav Božju - zaključio je patrijarh Porfirije.
Njegove reči odjekuju kao molitveni vapaj i podsećaju da istinska hrišćanska ljubav ne poznaje granice – da su suze jednih suze svih i da se svetlost pravoslavne vere nikada ne može ugasiti, ma koliko tame bilo u svetu.
U Ženevi, pred UN i Svetskim savetom crkava, patrijarh Teofilo poziva međunarodnu zajednicu na hitnu akciju kako bi se zaštitilo hrišćansko prisustvo u Svetoj Zemlji.
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
Otac Grigorije svedoči o brutalnom ubistvu svog oca, pljačkama i uništavanju imovine, dok mnogi pokušavaju da pobegnu iz zemlje koja za njih više nije sigurna.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je pismo podrške patrijarhu antiohijskom Jovanu, izražavajući solidarnost sa narodom Sirije, Palestine i Libana. Apelovao je na molitvu za okončanje ratnih strahota u svetim danima pripreme za Božić.
U hramu koji je pre dva dana bio meta brutalnog terorističkog napada, antiohijski patrijarh sa poglavarima Istočnih Crkava uzneo je molitvu za duše postradalih, dok su vernici odgovorili himnama, suzama i molitvom.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima