U hramu koji je pre dva dana bio meta brutalnog terorističkog napada, antiohijski patrijarh sa poglavarima Istočnih Crkava uzneo je molitvu za duše postradalih, dok su vernici odgovorili himnama, suzama i molitvom.
Potresna slika zabeležena je u drevnom hramu Svetog Proroka Ilije u Damasku, gde je patrijarh antiohijski Jovan služio parastos za duše nevino postradalih u terorističkom napadu koji je, u drugu nedelju po Duhovima, potresao čitav pravoslavni svet.
Prisustvo patrijarha, okruženog poglavarima drugih Istočnih Crkava, bilo je više od simbola – bilo je živo svedočanstvo vere, bratske utehe i neuništivog jedinstva u Hristu. Telo Crkve bilo je ranjeno, ali je duh ostao nesalomiv.
Antionijska patrijarsija
Tri patrijarha, jedna tuga i jedna molitva
U nedeljno popodne, patrijarh Jovan stigao je u stradalni hram Svetog Ilije u damaskom kvartu Duvejla, u pratnji sirijsko-pravoslavnog patrijarha Ignjatija Jefrema II i patrijarha Melkitske grkokatoličke Crkve Josifa. Tri patrijarha – tri Crkve – jedna molitva, jedna tuga, jedna vera.
– Krvare nam srca zbog naših voljenih mučenika koje smo izgubili... Ali naša vera je naša snaga – rekao je patrijarh Jovan sa dubokom bolom, obraćajući se sabranim vernicima čija su lica bila ispisana tugom, ali i nadom.
Iz dubine hrama, snažno i jasno, zaorio se usklik – Hristos vaskrse – na grčkom jeziku, ali razumljiv svakoj pravoslavnoj duši. Bio je to usklik nade, ali i tihi vapaj za mirom, svedočanstvo da smrt nema poslednju reč.
Zločinački napad na hram Svetog Ilije nije bio samo udar na jednu svetinju – bio je to pokušaj gušenja samog srca pravoslavnog prisustva na Bliskom Istoku, kako je naglašeno iz Antiohijske patrijaršije.
Antionijska patrijarsija
Poseta ranjenima – uteha kroz molitvu i sveto miro
Odmah po završetku parastosa, patrijarh Jovan i patrijarh Ignjatije Jefrem II posetili su ranjene u bolnicama širom Damaska. Sa ikonom, molitvom i svetim mirom, prilazili su posteljama postradalih, donoseći blagoslov i reči utehe. Trenuci kada su dvojica jeraraha klečala pored postelja ranjenih, krsteći ih i celivajući, potresli su ne samo Siriju, već i sav pravoslavni svet.
Prema saopštenju Ministarstva zdravlja Sirije, najmanje 25 lica izgubilo je život, dok je 63 ljudi ranjeno, među kojima je više u kritičnom stanju.
Sirijska Uprava za verska pitanja saopštila je da je napad delo – mračnih krugova koji žele da poseju razdor i iskorene hrišćansko prisustvo u Siriji. Pozvali su vernike da – utvrde svoje prisustvo u hramovima, kako strah ne bi ugasio svetlost vere.
Antionijska patrijarsija
Međunarodna reakcija – vapaj pravoslavne delegacije u UN
Prema diplomatskim izvorima, pravoslavna delegacija Sirije i Libana podnela je zvaničnu žalbu Ujedinjenim nacijama, zahtevajući da se pitanje terorističkog napada na hram Svetog Ilije hitno uvrsti u dnevni red predstojeće sednice Generalne skupštine posvećene verskim zločinima. Pojedini analitičari nazvali su napad – religijskim etničkim čišćenjem u toku.
Iako još uvek niko nije preuzeo odgovornost, sve ukazuje na radikalne terorističke ćelije koje ciljano deluju protiv hrišćanskog stanovništva Sirije. Hram Svetog Ilije već je ranije bio meta napada, ali ovoga puta nasilje je bilo surovo, sistematsko i bez milosti.
Poruka patrijaraha: „Svetlost Istoka neće se ugasiti“
Zajedničko prisustvo trojice patrijarha – pravoslavnog, sirijsko-pravoslavnog i melkitskog – bilo je snažno svedočanstvo jedinstva u Hristu. U zajedničkom saopštenju poručili su:
– Svetlost Hristova ne može ugasiti nijedna bomba. Vaskrsenje nije samo jedan dan – ono je obećanje da će vera pobediti svaku tamu.
U danima koji slede, pravoslavna zajednica Damaska obeležava trodnevnu žalost. U hramovima širom Grčke, Sirije i celog Bliskog Istoka služe se parastosi i molitve za duše nevino postradalih.
Verni narod i dalje stoji, sa svećom u ruci i Hristom u srcu, svedočeći da tama može ranjavati – ali ne i ugasiti svetlost Vaskrsenja.
Stravičan teroristički napad usred bogosluženja potresao je pravoslavnu zajednicu u Siriji – svedoci opisuju užas kao „pakao u hramu“, dok se svet pita zašto nije bilo nikakve zaštite.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
"U ovoj zastrašujućoj bujici tuge, molimo se za upokojenje duša nevino postradalih čeda Božjih, dok naše molitvene oči ostaju zagledane u lica porodica postradalih."
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.