Tanjug/AP/Omar Sanadiki,ANWAR AMRO / AFP / Profimedia, Black Duck Style/Shutterstock
Stravičan teroristički napad usred bogosluženja potresao je pravoslavnu zajednicu u Siriji – svedoci opisuju užas kao „pakao u hramu“, dok se svet pita zašto nije bilo nikakve zaštite.
Međunarodna zajednica sa velikom zabrinutošću prati razvoj situacije u Damasku, nakon terorističkog napada koji se dogodio u nedelju, 22. juna, na pravoslavni hram Svetog Proroka Ilije (Mar Elias) u kvartu Duvaila. Kako je preneo Rojters, bombaš samoubica razneo se unutar hrama tokom Svete Liturgije, usmrtivši i ranivši više ljudi, kao i prouzrokovavši ozbiljnu materijalnu štetu.
Govoreći za grčki pravoslavni portal Vima Ortodoksijas, dvojica pravoslavnih vernika iz Grčke, koji se nalaze na humanitarnoj misiji u Siriji, izrazili su duboku tugu i zgroženost zbog ovog napada.
Tanjug/AP/Omar Sanadiki
Crkva Svetog Ilije u Damasku
Ikone po podu, krv na sve strane
Jakov T., penzionisani oficir i član pravoslavne medicinske misije u Siriji, bio je blizu mesta eksplozije svega nekoliko minuta nakon tragedije.
– Čuli smo eksploziju sa dve ulice udaljenosti. Potrčali smo ka hramu, a prizor koji smo zatekli bio je potresan: razbijene klupe, ikone bačene po podu, krv svuda. Neki ljudi u rukama su držali ranjenu decu. Kao da se pakao otvorio usred hrama – opisuje on.
Hrišćani u Siriji svakodnevno žive u strahu
Despina M., volonterka i teolog, koja predaje deci pravoslavnih porodica u tom području, ističe sa posebnom zabrinutošću:
– Pravoslavni hrišćani u Siriji izgubili su svaki osećaj bezbednosti. Napadi na naše hramove postali su svakodnevica koju zapadni svet ignoriše. Ovo nije bio samo teroristički čin – ovo je bila poruka straha upućena hrišćanima koji se trude da prežive i sačuvaju svoju veru živom.
Tanjug/AP/Omar Sanadiki
Crkva Svetog Ilije u Damasku
Istraga u toku po nalogu sirijskih vlasti
Državna novinska agencija SANA potvrdila je da je reč o samoubilačkom napadu i da ima žrtava, iako zvaničan broj još uvek nije saopšten. Ministarstvo unutrašnjih poslova Sirije i vojne bezbednosne snage nastavljaju istragu s ciljem identifikacije saučesnika i organizacije koja stoji iza ovog zločina.
Prema izvorima na koje se poziva Dojče Vele, napad bi mogao biti povezan s jednim od ogranaka Islamske države, koji je i dalje aktivan u oblastima oko Damaska, iako za sada niko nije preuzeo odgovornost.
Pravoslavna zajednica traži odgovor
Očekuje se zvanično saopštenje Antiohijske patrijaršije, dok mnogi vernici već ukazuju na to da je pravoslavno stanovništvo u Siriji sistematski meta napada. Grčki mediju uputili su javno pitanje Apostolskoj dijakoniji i patrijarhu carigradskom Vartolomeju, zahtevajući zvaničnu osudu ovog zločina i konkretne inicijative za zaštitu preostalih hrišćana u ovom napaćenom području.
Pitanja koja se nameću:
Zašto nije postojala bezbednosna kontrola na ulazu u hram?
Zbog čega nisu postavljeni detektori metala ili makar nadzorne kamere?
Kako su reagovale lokalne vlasti neposredno nakon napada?
Na koji način međunarodne organizacije planiraju da zaštite verske manjine u Siriji?
Šta se očekuje u narednom periodu?
Lokalne pravoslavne zajednice već su započele molitvena sabranja i opela za postradale. Istovremeno, organizacije iz Grčke i sa Kipra pokrenule su nove humanitarne kampanje pomoći
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
Otac Grigorije svedoči o brutalnom ubistvu svog oca, pljačkama i uništavanju imovine, dok mnogi pokušavaju da pobegnu iz zemlje koja za njih više nije sigurna.
Očevici svedoče o brutalnim egzekucijama hrišćanske zajednice, spaljenim domovima i telima razbacanim po ulicama. dok međunarodna zajednica ostaje pasivna.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Vladika Kirilo vernicima poručio da je milosrđe najveća škola srca, dok je palestinski sveštenik Isa Kides svedočio o teškom položaju hrišćana na Bliskom Istoku i uputio apel za molitvu za mir.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U hramu koji je pre dva dana bio meta brutalnog terorističkog napada, antiohijski patrijarh sa poglavarima Istočnih Crkava uzneo je molitvu za duše postradalih, dok su vernici odgovorili himnama, suzama i molitvom.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.