Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
U pravoslavlju, molitva nije samo izgovaranje reči, niti puka duhovna navika koju vernik obavlja po ustaljenom redu. Ona je razgovor sa Bogom, susret čoveka i Tvorca, trenutak kada se srce otvara i kada se u tišini duše traži smisao, uteha i snaga.
Molitva je disanje duše - bez nje, duhovni život slabi, a čovek ostaje zarobljen u sopstvenim mislima, strahovima i brigama.
Crkva uči da molitva preobražava čoveka. Kroz nju se čovek smiruje, uči strpljenju, praštanju i poverenju u Božju volju. Ona nije magijska formula kojom se ostvaruju želje, već put kojim se čovek približava Bogu i usklađuje sa njegovom voljom.
U molitvi se traži oproštaj, zahvaljuje na darovima, moli za zdravlje, mir, porodicu, ali i za čitav svet.
Foto: Freepik
Molitva, Ilustracija
Ipak, mnogi vernici priznaju da se suočavaju sa teškim pitanjem: zašto molitve nekada ostaju neuslišene? Zašto, uprkos suzama i iskrenim rečima, ne dolazi ono što se traži? Ta nedoumica ume da donese razočaranje, pa čak i kolebanje u veri. Ljudi se pitaju da li su se molili dovoljno, da li su pogrešili u nečemu, ili ih Bog možda ne čuje.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje. Nekada je odgovor - čekanje. Nekada je odgovor - drugačiji put. A nekada je razlog neuslišene molitve u samom čoveku, u njegovom srcu, odnosu prema drugima i načinu života.
Schutterstock/EvaL Miko Related keyw
Moramo sebe da ispravljamo, da bi molitva bila uslišena
O tome je govorio i starac Justin Parvu, ukazujući da molitva ne može biti odvojena od dela i unutrašnjeg preobražaja i da bi bila sigurno ispunjena kada bismo sebe sami korigovali.
- Kada bismo pogledali sebe unutra i ispravili samo malo od brda grehova, onda bi naša molitva bila uslišena, u svetu bi bilo više mira i naš život bi više bio po Božjoj volji. Postali smo previše neprijateljski nastrojeni jedni prema drugima zbog sopstvene sebičnosti, nikoga ne vidimo osim sebe i kada dođemo do tog stanja da više ne brinemo za one oko sebe, onda dolazimo do našeg najvećeg pada. Ništa ne vredi da izgovorimo puno molitava usnama ili umom ako ne plovimo duboko, ako na delu ne ispunimo ono zašta se molimo. Ne daj Bože da izgubimo savest!
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.