POSTOJI LI POSEBNA MOLITVA ZA NOVU GODINU: Odgovor oca Andreja iznenadiće mnoge
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Psaltir je deo Starog zaveta i zauzima posebno mesto u životu Pravoslavne crkve. Sačinjen je od 150 psalama - bogonadahnutih molitava koje su izgovarali prorok David i drugi bogovidci. Psaltir je molitva Crkve, ali i lična molitva svakog vernika, jer u sebi obuhvata molitve za sva stanja ljudske duše: pokajanje, bol, strah, nadu, radost, zahvalnost i slavljenje Boga.
U pravoslavnoj tradiciji Psaltir se čita neprekidno - u hramovima, manastirima i domovima vernika. Čita se za zdravlje živih i za dušu upokojenih, jer se veruje da psalmi imaju veliku duhovnu silu i da dopiru i do onih koji više nisu među živima. Zato se Psaltir često naziva molitvom koja nikada ne prestaje.
Ipak, malo ljudi zna šta je neprestani Psaltir - posebna molitvena praksa u kojoj se Psaltir čita bez prekida, danonoćno, za određene osobe. O toj molitvi govorio je jerođakon Iliodor (Gajrijanc), naglašavajući da je njena duhovna snaga tolika da izvlači ljude iz pakla.

- Znate li šta je neprestani Psaltir? On izvlači ljude iz dubina pakla. To je neprekidna molitva za nekoga, bilo da je bolestan, ili novopokojeni, ili neko sasvim drugi. I zamislite to: kao konopac - vuče, vuče, vuče… Vi spavate, a molitve ide za vas, za vašeg sina, za vašeg unuka… To je takva sila - pričao je jerođakon Iliodor.
Govoreći o tome kako se neprestani Psaltir može organizovati, jerođakon Iliodor objašnjava:
- Molim vas, izaberite dvadeset ljudi, od kojih će jedan biti stariji, koji će voditi ovo sveto delo, da napiše imena onih koji će čitati i naravno, ko god bude čitao može dodati svoje rođake na ovaj spisak, za zdravlje i pokoj. Sveštenik će sve ovo pregledati. Recimo deset ljudi za zdravlje. Deset ljudi za pokoj.
On zatim opisuje način neprekidnog čitanja Psaltira:
- Zamislite da se vaša imena pominju svakog sata. Danas pominjete sve u tom satu, što znači da je svakoj osobi dodeljen sat i katizma. Recimo da onaj danas čita prvu katizmu, sutra drugu, a prekosutra treću. Neko drugi je pročitao drugu katizmu, a sada čita treću, i tako dalje, po rotirajućem rasporedu.

Postoji i drugi način, koji je jednostavniji za one koji ne mogu da čitaju u tačno određeno vreme:
- Možete to učiniti ovako: svi da čitaju nedeljno. Danas ona čita prvu katizmu i tako cele nedelje, sledeće nedelje čita drugu katizmu za celu nedelju i tako dalje. U bilo koje doba dana. Vreme nije čak ni određeno. Trebalo bi da čitate svoju katizmu u bilo koje doba dana. I zamislite da pročitate ceo Psaltir za dvadeset dana. Ovo čitanje Psaltira biće posebno. A ako želite, možete pročitati i katizme i Jevanđelje, to je vaša lična stvar - objašnjavao je jerođakon Iliodor.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Kada čovek počne dan krstom i molitvom, on ne menja samo svoje raspoloženje, već polako menja i pogled na život.
Kaže se da da kroz Bibliju Bog razgovara sa nama i uči nas, a kroz psalme mi sa njim razgovaramo.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Posebno mesto u duhovnom životu ima zahvalnost Gospodu, čak i u trenucima kada nam se čini da za nju nema razloga.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.