Dok se kalendari okreću, a gradovi pripremaju za ponoćne vatromete i slavlje, među pravoslavnim vernicima često se javlja tiha, ali ozbiljna dilema: kako Pravoslavna crkva gleda na civilnu Novu godinu i ima li mesta za molitvu u noći koju mnogi doživljavaju isključivo kao svetovnu granicu vremena? To pitanje nije akademsko, već duboko lično, jer se tiče odnosa čoveka prema onome što je ostalo iza njega i onome što tek dolazi.
Upravo iz takve nedoumice proisteklo je i pitanje vernice Tatjane, koja se obratila protojereju Andreju Efanovu sa iskrenom željom da godinu ne zaključi bukom, već zahvalnošću, niti da novu započne praznim željama.
- Koje molitve treba da pročitam 31. decembra da zahvalim Spasitelju za proteklu godinu, a 1. januara da zamolim Gospoda za prosperitetnu godinu bez nevolja i bolesti - upitala je ona.
Kako Crkva gleda na doček Nove godine
Odgovor oca Andreja jednostavan je po formi, ali snažan po poruci. Bez polemisanja i bez suprotstavljanja crkvenog i građanskog kalendara, on pažnju usmerava na suštinu hrišćanskog odnosa prema vremenu.
- Draga Tatjana, kakva istinita i dobra odluka završiti godinu molitvom i početi godinu molitvom. Pre svega, dozvolite mi da vas podsetim da se u crkvama služi posebno novogodišnje molitveno bogosluženje 31. decembra ili 1. januara, tokom kojeg vernici, zajedno sa sveštenikom, upućuju molitve upravo za ono o čemu pitate. Možete proveriti raspored najbližeg hrama, videti kada se ova služba služi, prisustvovati joj i molitveno učestvovati - zaključuje otac Andrej, prenosi portal foma.ru.
Zahvalnost umesto buke, molitva umesto želja
U ovoj poruci nema osporavanja civilne Nove godine, niti potrebe da se ona ignoriše ili odbaci. Naglasak je na nečemu drugom, na tome da vreme, ma kako ga ljudi računali i obeležavali, dobija puni smisao tek onda kada se prinese Bogu.
Pravoslavni odgovor, kako se vidi iz ove pouke, ne poziva na bekstvo od datuma, već na njihovo osmišljavanje. Godina se ne meri samo brojevima, već i zahvalnošću, pokajanjem i nadom. Ne traži se savršena godina bez iskušenja, već blagoslovena ona u kojoj čovek zna kome se obraća i kome predaje svaki novi početak.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.