POSTOJI LI POSEBNA MOLITVA ZA NOVU GODINU: Odgovor oca Andreja iznenadiće mnoge
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Dok su se u novogodišnjoj noći nad Amsterdamom lomili vatrometi i odbrojavale poslednje sekunde stare godine, jedna svetinja je tiho nestajala u plamenu. Umesto zvona i pesme, iznad grada se uzdigao gust dim, a vatra je progutala crkvu Vondelkerk – zdanje staro vek i po, svedoka jedne drugačije Evrope i hrišćanske prošlosti koja se više ne može obnoviti.
Tokom dočeka Nove godine izbio je veliki požar koji je zahvatio ovu istorijsku crkvu, smeštenu u blizini čuvenog Vondelparka. Snimci očevidaca prikazuju objekat opkoljen vatrom, dok se plameni jezici penju uz zidove i gutaju krov, a dim prekriva noćno nebo iznad Amsterdama. Vatrogasne ekipe su se satima borile sa vatrenom stihijom, ali su u jednom trenutku, kako su saopštile, izgubile jasnu procenu da li će objekat uopšte moći da bude sačuvan. Delovi krova i tornja su se urušili, a vatra je, prema navodima lokalnih medija, u potpunosti zahvatila crkvu.
Vondelkerk je sagrađena pre 154 godine kao rimokatolička bogomolja, mesto molitve, tišine i liturgijskog sabranja. Iako je nakon 1977. godine izgubila prvobitnu namenu i korišćena za različite manifestacije, njeni zidovi su i dalje nosili pečat sakralnog prostora – tragove vere, arhitekture i duhovne istorije grada. Njeno stradanje zato nije samo gubitak jednog objekta kulturne baštine, već i simboličan udarac sećanju na hrišćanske korene koji su oblikovali identitet tog prostora.
Zbog razmera požara evakuisane su desetine kuća u okolini, a oko 90 domaćinstava ostalo je bez električne energije. Srećom, prema dosadašnjim informacijama, nema povređenih ni stradalih. Uzrok izbijanja požara i dalje se utvrđuje.
Sa hrišćanskog stanovišta, stradanje crkve u noći koja se često doživljava kao početak i obećanje otvara tiho, ali nelagodno pitanje: šta činimo sa nasleđem koje smo primili? Crkve nisu samo građevine od kamena i drveta, već vidljivi znaci nevidljive vere, mesta u kojima su se smenjivale generacije – krštavane, venčavane i ispraćane.
Kada jedna takva svetinja nestane u plamenu, ostaje praznina koja se ne meri samo materijalnom štetom. Nova godina je u Amsterdamu počela bez Vondelkerka. Njeni zidovi su pali, ali sećanje na njenu prvobitnu svrhu i značenje ostaje kao opomena i poziv na odgovornost: da svetinje, čak i kada promene namenu, ne prestanu da budu čuvane sa poštovanjem koje im pripada.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu. Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica. U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Vatra koja je progutala kulturno i duhovno nasleđe
Tiha opomena jedne izgorele svetinje
POSTOJI LI POSEBNA MOLITVA ZA NOVU GODINU: Odgovor oca Andreja iznenadiće mnoge
DA LI JE GREH DA VERNIK IDE NA DOČEK, ČAK I AKO SE SLUŽI POSNA HRANA: Otac Dušan rešio je dilemu koja se uvek javlja pred Novu godinu
NI KATOLICI VEČERAS NE SLAVE NOVU GODINU: Evo kako Katolička crkva obeležava Silvestrovo - praznik posvećen 33. rimskom papi
POZIVAM SRBE DA NE BUDU LUDI I NE SLAVE “NAJLUĐU NOĆ”: Apel sveštenika Vladislava Vučanovića odjeknuo regionom
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od iznenadnog plamena koji je zahvatio Notr Dam 2019. godine do nedavnog uništenja crkve u Kvebeku, nameće se pitanje misterioznih nesreća koje pogađaju hrišćanske crkve širom Francuske i Kanade i koja je povezanost između tih incidenata, političkih figura i duhovnih pitanja koja ostavljaju vernike u strahu.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.