Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Pre nego što se razmene čestitke i pažnju ispuni buka kalendarskog početka, Nova godina u pravoslavnom iskustvu stoji kao tiha granica pred savesti. To je trenutak u kojem se ne meri samo protok dana, već i težina učinjenog i propuštenog. Određuje se blizina ili udaljenost od Boga i smer kojim je krenula duša.
Crkvena misao uči da prelazak iz stare u novu godinu nije puka promena datuma. To je prilika da se čovek zaustavi, sabere i iskreno pogleda u sebe - sa čim je prošao kroz godinu iza sebe i sa čim ulazi u onu koja dolazi. Upravo u tom duhovnom rasponu od pitanja do odgovora odzvanjaju reči svetih otaca, bogoslova i propovednika, koje Novu godinu pretvaraju u poziv na odgovornost, pokajanje i unutrašnje preumljenje.
Zašto prvi dan godine ne odlučuje o svemu
Nerazumno je misliti da je, kako bi se nastupajuća godina provela veselo i srećno, potrebno veselo i srećno provesti njen prvi dan.
Sveti Jovan Zlatousti
Tajna trenutka prelaska iz stare u novu godinu
Bog, Vladika vremena i našega života, dao nam je da provedemo jednu godinu i uvodi nas u drugu.
U trenutku tog prelaska, šta je prilično? Podići ruke ka nebu i zahvaliti Gospodu za protekle milosti i umoliti Ga da produži Svoje blagovoljenje i u budućnosti. Sveti Teofan Zatvornik
Wikimedia/public domain
Kako se mirno suočiti sa budućnošću
Ostavimo pokušaje da proniknemo u budućnost i da sebe mučimo nagađanjima. Koristimo ono što nam je dato, upotrebljavajući sadašnje vreme kako dolikuje.
Kao nagradu za to, mirno ćemo ići u susret svakoj budućnosti. Ako nam ona donese sreću zajedno sa vrlinom - nećemo se zaslepiti njenim sjajem. Ako donese nesreću uz vrlinu i čistu savest - ravnodušno ćemo je podneti i okrenuti na večno dobro naše duše.
Ako po nas dođe i sam anđeo smrti - i on će nas zateći sa zapaljenim svetilnikom vere i ljubavi. Sveti Inokentije Hersonski i Tavrički
Radost i žalost: šta nas Spasitelj uči o ciklusu života
Čestitam vam radosti koje će vam Gospod, ako da, poslati u nastupajućoj godini. Čestitam vam i žalosti koje će vas neminovno posetiti i u ovoj godini: možda danas, možda sutra ili u skorije vreme.
Ipak, ne uznemiravajte se i ne bojte se žalosti. Žalosti i radosti tesno su povezane jedna s drugom. To vam može izgledati čudno, ali setite se reči Spasitelja:
„Žena, kad rađa, ima žalost, jer dođe čas njen; a kad rodi dete, više se ne seća muke od radosti, jer se čovek rodi na svet“ (Jn 16,21).
Dan smenjuje noć, i noć smenjuje dan, loše vreme - vedrinu; tako se i žalost i radost smenjuju jedna drugom. Prepodobni Varsonofije Optinski
Kako proveriti svoj hrišćanski put
Kod ljudi ovoga sveta postoji jedno izvanredno i korisno pravilo: čim se završi stara godina i započne nova, ljudi raznih zvanja i profesija sastavljaju godišnji izveštaj o obavljenom radu.
Podnesi, brate hrišćanine, danas izveštaj svojoj savesti i Bogu i sagledaj kako si tokom protekle godine vodio svoj hrišćanski život - čisto i skromno ili rasejano i nemarno?
Jesi li tokom prošle godine umnožio blagodat i dobro, ili si prethodnim gresima dodao i nove? Jesi li duhovno postao bolji ili gori? Jesi li se približio Bogu ili se još više udaljio od Njega? Jesi li se oslobodio nekih loših navika i rđavih sklonosti ili su se, nažalost, ove potonje još više učvrstile u tvojoj prirodi? Sveti Gavrilo Imeretinski
Fine Art Images / Heritage Images / Profimedia
Nova godina kao poziv na preumljenje
Šta, dakle, za nas znači Nova godina? To je još uvek trajno Božje milosrđe i dugotrpljenje prema nama, koje čeka naše popravljanje i uređuje spasenje naše duše.
Nova godina je snažan podsticaj našem pokajanju i dobrim delima. Pokajmo se, popravljajmo se i prinosimo Gospodu plodove dobrih dela. Tada će nastupila godina zaista biti nova, jer će nam doneti obnovljenje celokupnog našeg bića - duše i tela. Sveti Jovan Kronštatski
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračenu dušu, donoseći život i mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračenu dušu, donoseći život i mir.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.