ON JE APOSTOL POKAJANJA: Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Jefrema Sirina
Napisao je mnogo knjiga, ali i molitvi.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
SPC 16. februara obeležava Svetog Simeona i Anu.
U vreme cara misirskog Ptolomeja Fila-delfa Simeonu je, kao jednom od znamenite Sedamdesetorice, bio poveren posao prevođenja Biblije sa jevrejskog na grčki jezik.
Simeon je radio svoj posao savesno, ali kada je prevodio proroka Isaiju, pa dođe do dela proročanstva - "evo djeva će zatrudnjeti i rodiće sina" - on se zbunio, "pa uze nož da izbriše reč djeva i zameni je sa rečju mlada žena", i da tako i prevede na grčki.
"Ali, u tom trenutku javi se Simeonu angel Božji i zadrža ga od njegove namere, objasnivši mu da je proročanstvo istinito, i da je tačno zapisano. A da je istinito i tačno, reče mu još vesnik Božji, uveriće se i on sam lično, jer po Božjoj volji neće umreti dok ne vidi Mesiju rođenoga od devojke", piše u žitijama.
Pravedni Simeon, prema predanju, obradovao se tom glasu s neba, ostavi proročanstvo neizmenjeno, i zahvali Bogu što ga udostojava da doživi i vidi "obećanoga".
"Kada Mladenac Isus bi donesen Djevom Marijom u hram jerusalimski, Duh Božji to javi Simeonu, koji beše veoma star i beo kao labud. Simeon brzo ode u hram i u hramu poznade i Djevu i Mladenca po svetlosti što zračaše oko glava njihovih kao oreol".
Radostan starac uzeo je Hrista na ruke svoje i zamoli Boga:
"Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje tvoje" (Lk 2, 29-30).
Tu se zadesila i Ana proročica, kći Fanuilova, koja je i sama prepoznala Mesiju i objavi ga narodu.
Ani je tada bilo osamdeset četiri godine. Uskoro, Simeon se upokojio.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Tropar - Sveti Simeon i Ana (glas 1):
Radujsja blagodatnija Bogorodice Djevo, iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš, prosvješčajaj suščija vo tmje: veselisja i ti starče pravednij, prijemij vo objatija svoboditelja duš naših, darujuščago nam voskresenije.
Napisao je mnogo knjiga, ali i molitvi.
Sveti Ignjatije Bogonosac bio je episkop Antiohije i učenik svetih apostola.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku, za vreme cara Aleksija Komnena.
Ovi svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.