ON JE APOSTOL POKAJANJA: Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Jefrema Sirina
Napisao je mnogo knjiga, ali i molitvi.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
SPC 16. februara obeležava Svetog Simeona i Anu.
U vreme cara misirskog Ptolomeja Fila-delfa Simeonu je, kao jednom od znamenite Sedamdesetorice, bio poveren posao prevođenja Biblije sa jevrejskog na grčki jezik.
Simeon je radio svoj posao savesno, ali kada je prevodio proroka Isaiju, pa dođe do dela proročanstva - "evo djeva će zatrudnjeti i rodiće sina" - on se zbunio, "pa uze nož da izbriše reč djeva i zameni je sa rečju mlada žena", i da tako i prevede na grčki.
"Ali, u tom trenutku javi se Simeonu angel Božji i zadrža ga od njegove namere, objasnivši mu da je proročanstvo istinito, i da je tačno zapisano. A da je istinito i tačno, reče mu još vesnik Božji, uveriće se i on sam lično, jer po Božjoj volji neće umreti dok ne vidi Mesiju rođenoga od devojke", piše u žitijama.
Pravedni Simeon, prema predanju, obradovao se tom glasu s neba, ostavi proročanstvo neizmenjeno, i zahvali Bogu što ga udostojava da doživi i vidi "obećanoga".
"Kada Mladenac Isus bi donesen Djevom Marijom u hram jerusalimski, Duh Božji to javi Simeonu, koji beše veoma star i beo kao labud. Simeon brzo ode u hram i u hramu poznade i Djevu i Mladenca po svetlosti što zračaše oko glava njihovih kao oreol".
Radostan starac uzeo je Hrista na ruke svoje i zamoli Boga:
"Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje tvoje" (Lk 2, 29-30).
Tu se zadesila i Ana proročica, kći Fanuilova, koja je i sama prepoznala Mesiju i objavi ga narodu.
Ani je tada bilo osamdeset četiri godine. Uskoro, Simeon se upokojio.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Tropar - Sveti Simeon i Ana (glas 1):
Radujsja blagodatnija Bogorodice Djevo, iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš, prosvješčajaj suščija vo tmje: veselisja i ti starče pravednij, prijemij vo objatija svoboditelja duš naših, darujuščago nam voskresenije.
Napisao je mnogo knjiga, ali i molitvi.
Sveti Ignjatije Bogonosac bio je episkop Antiohije i učenik svetih apostola.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku, za vreme cara Aleksija Komnena.
Ovi svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
U ime Gospodnje izgonio je demone, lečio bolesti i pozivao ljude da napuste idolopoklonstvo i prihvate hrišćansku veru.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.