Sutra pravoslavni vernici proslavljaju Đurđevdan, dan posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, jednom od najpoštovanijih svetitelja u hrišćanstvu.
Kao krsna slava, Đurđevdan zauzima posebno mesto u srpskom narodu i ubraja se među najrasprostranjenije slave, koje se obeležavaju u duhu vere, molitve i sabranja porodice.
Crkva nas na ovaj dan podseća na stradanje Svetog Georgija, koji je, postradavši za Hrista, posvedočio veru i ostao primer nepokolebljive odanosti Bogu. Upravo zato, suština proslave nije u spoljašnjem, već u unutrašnjem - u molitvenom sećanju na svetitelja, u osvećenju doma i u sabiranju oko slavske sveće, kolača i žita.
Ipak, kako ove godine Đurđevdan pada u sredu, koja je po pravoslavnom poretku posni dan, među vernicima se ponovo otvara pitanje načina proslave. Po učenju Crkve, sreda i petak su dani posta tokom cele godine (izuzev trapavih sedmica), te se i krsna slava koja padne u te dane obeležava posno.
SPC
Sveti Georgije je jedna od najvećih slava u Srbiji
Sveštenstvo jasno ukazuje da nema dileme kada je u pitanju crkveno pravilo - post se ne ukida zbog slave. Trpeza, kao sporedni deo proslave, treba da bude u skladu sa danom u kome se slava obeležava. Drugim rečima, ako slava pada u posni dan, i slavska trpeza treba da bude posna.
- Zaista ne znam zašto uopšte o tome komentarišemo. Crkva je propisala, izuzimajući Trapave sedmice, da se sredom i petkom posti i nije mi jasno zašto se takva pitanja pokreću, kada slave padaju sredom i petkom - istakao je na samom početku razgovara otac Ivan.
Ipak, u narodu su prisutna i drugačija shvatanja, pa se pojedini domaćini odlučuju za mrsnu trpezu, pozivajući se na običaj i gostoprimstvo.
Privatna arhiva
Otac Ivan Cvetković
- Nije ovde u pitanju hrana, niko ne kaže da je mrsna hrana loša, ako ćemo realno, na najveće hrišćanske praznike, kao što su Vaskrs i Božić, se mrsi. Pa i Đurđevdan nekad pada u mrsne dane. Nije ovde poenta u hrani, poenta je u poslušanju. Ako je Crkva propisala da se posti sredom (dan kad je Juda izdao Hrista) i petkom (na dan raspeća Isusa Hrista), ne vidim šta je nekome teško da to ispoštuje i ako mu je teško, zašto onda slavi. Ponavljam, nije suština u hrani, već u poslušanju, a ko nije poslušan Crkvi, nije ni Bogu ni svom svetitelju koga slavi.
Naglašava da suština Đurđevdana, kao i svake slave, nije u bogatstvu trpeze, već u veri, molitvi i blagoslovu doma.
- Ako neko baš želi da ugosti goste mrsnom hranom, onda neka bar sa porodicom sutrašnji dan provede kako treba, a goste neka prima neki drugi dan. Ipak, ako me pitate da li će se nekom nešto desiti što mrsi na dan slave koja pada u posni dan, odmah ću da kažem da verovatno neće, ali opet ponavljam da to ne bi trebalo raditi, jer to nije suština ni vere niti proslave sveca zaštitnika doma - završava otac Ivan.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.
Sveta Ksenija Petrogradska poznata je kao "brzopomoćnica", odnosna kao svetica koja brzo ispunjava molitve ljudima koji se suočavaju sa teškim trenucima, kao što su bolesti, duhovne patnje, porodični problemi ili druge nevolje.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Sikeota po starom i Svetu velikomučenicu Irinu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pelegrina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.