OVO UBIJA SVAKOG ČOVEKA I TO NEPRIMETNO! Sveta Ksenija je govorila da upravo to donosi bolesti i težinu u duši
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova.
Pričešće ili Sveta tajna Evharistije, jedno je od najuzvišenijih i najdubljih svetinja u pravoslavlju.
Ono predstavlja sjedinjenje vernika sa samim Hristom kroz primanje njegovog tela i krvi u vidu hleba i vina.
U temelju ove tajne nalazi se događaj Tajne večere, kada je Gospod Isus Hristos svojim učenicima dao hleb i vino, rekavši da su to njegovo telo i krv, ostavljajući tako Crkvi zavet i način da verni budu u stalnom zajedništvu sa njim.
U pravoslavnoj tradiciji, pričešće nije samo simboličan čin, već stvarno i živo učešće u božanskom životu. Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova.
Upravo zbog toga, priprema za pričešće zauzima važno mesto u životu svakog hrišćanina - kroz post, molitvu, pokajanje i ispovest, čovek nastoji da očisti svoje srce i um kako bi dostojno pristupio Čaši.
Međutim, pojam "dostojnosti" u pravoslavlju ne podrazumeva savršenstvo, već svest o sopstvenoj slabosti i potrebi za Božjom milošću. Niko od ljudi nije u potpunosti dostojan da primi Svetinju, ali se vernik poziva da sa verom, smirenjem i iskrenim pokajanjem pristupi pričešću, ne oslanjajući se na sopstvenu pravednost, već na ljubav i milost Božju.
Svrha pričešća nije samo lična korist ili rešavanje životnih problema, već pre svega obnova zajedništva sa Bogom i bližnjima. Ono podseća vernika da je deo tela Hristovog, odnosno Crkve, i da njegov duhovni život ne može biti odvojen od zajednice i ljubavi prema drugima.
Pričešće je poziv na promenu, na unutrašnje preobraženje i življenje vere u svakodnevnom životu.
U tom duhu, posebno mesto zauzimaju reči arhimandrita Viktora Mamontova:
- Ako neko smatra da je dostojan pričešća, treba da stane kod Čaše i da se ne pričešćuje. To je gordost. Nije sebe shvatio da je zapravo slab, nego se, umesto toga, prosto zatvorio. Kako se može pričešćivati zatvorenim ustima...? Ali važno je otvoriti ne samo usta, već i srce. A postoje i događaji pričešća koji ne donose duhovnu korist čoveku jer je pristupio tome magično: "Pričestiću se jer sam bolestan. Olakšaće mi se!"
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta. Sveto pismo nudi dublji i celovitiji pogled na zdrav način života - onaj koji obuhvata i telo i dušu, ali pre svega unutrašnje stanje čoveka. Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova. Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.

OVO UBIJA SVAKOG ČOVEKA I TO NEPRIMETNO! Sveta Ksenija je govorila da upravo to donosi bolesti i težinu u duši
SVETO PISMO O ZDRAVOM NAČINU ŽIVOTA: Evo šta, prema biblijskom shvatanju, produžava život, a koje dve stvari ga znatno skraćuju – današnji pristupi su pogrešni
KADA JE MIR U DOMU OZBILJNO NARUŠEN, PRVO OVO URADITE! Jeromonah Jov kaže da će tad sigurno stići Božja pomoć
OVO JE NAJSKRIVENIJA I NAJOPASNIJA DUŠEVNA STRAST! Sveti Ignjatije je govorio da je najgore što se uvek skriva iza dobrih dela!
Post se ne ukida zbog slave.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.
Jeromonah Serafim Rouz napustio je filozofska lutanja, osnovao manastir u Platini i svojim knjigama oblikovao generacije vernika širom sveta.
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Sikeota po starom i Svetu velikomučenicu Irinu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pelegrina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.