Ugledni evropski diplomata Lukas Furlas uputio je protest najvišim zvaničnicima EU i istakao da je sprečavanje dolaska poglavara SPC na sveto tlo Kosova i Metohije drastično kršenje verskih sloboda i ljudskih prava!
Pod nebom natopljenim molitvama, tamo gde vekovima odjekuju zvona Pećke patrijaršije, poslednjih godina odjekuje i velika nepravda. Vlasti u Prištini donele su odluku da zabrane ulazak patrijarhu srpskom Porfiriju na Kosovo i Metohiju, onemogućivši mu da kroči u svetinju koja vekovima čuva duhovni i istorijski identitet srpskog naroda. Ovaj bezumni čin izazvao je ogorčenje ne samo među pravoslavnim vernicima, već i u međunarodnoj zajednici.
Podsećamo, u maju prošle godine kosovske vlasti na prelazu Merdare nisu dozvolile patrijarhu srpskom Porfiriju i sedmorici arhijereja SPC da uđu na teritoriju Kosova i Metohije kako bi prisustvovali svečanom početku rada redovnog godišnjeg zasedanja Sabora u Pećkoj Patrijaršiji. Reakcija međunarodne zajednice tada je izostala.
Skoro godinu dana kasnije, pojavio se glas razuma. Među prvima, snažan glas protiv ove nepravde podigao je ugledni kiparski diplomata i novinar Lukas Furlas, aktuelni predsedavajući Delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa Srbijom. U pismu upućenom najvišim zvaničnicima Evropske unije – Antoniju Kosti, Ursuli fon der Lajen i Roberti Mecoli – Furlas jasno i nedvosmisleno osuđuje ovu zabranu kao drastično kršenje verskih sloboda i osnovnih ljudskih prava.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
- Ovakvo ponašanje se ne može i ne sme tolerisati - poručuje Furlas, podsećajući da su međunarodni sporazumi, poput Briselskog sporazuma iz 2013. godine, doneti sa ciljem da omoguće slobodu kretanja i verskog delovanja. Međutim, prištinske vlasti ove sporazume tumače isključivo u skladu sa sopstvenim interesima, odbijajući da prihvate i poštuju prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve u njegovom istorijskom sedištu.
Furlas je apelovao na Evropsku uniju da preduzme hitne mere i izvrši pritisak na vlasti u Prištini kako bi se patrijarhu Porfiriju omogućilo da slobodno posećuje svetinje i vrši svoju duhovnu misiju.
- Evropska unija ne može da ćuti pred ovom grubom nepravdom. Zaštita verskih prava i očuvanje sekularizma su principi o kojima se ne može pregovarati i zahtevaju hitnu akciju - naglasio je ovaj evroposlanik.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije je 25. februara 2025. godine primio delegaciju evropskih zvaničnika koju je predvodio Lukas Furlas
Podsećamo, patrijarh Porfirije je 25. februara 2025. godine u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu razgovarao sa Furlasom, upoznavši ga sa teškom situacijom srpskog naroda na Kosovu i Metohiji i stalnim pritiscima kojima je izložena Srpska pravoslavna crkva.
Pećka patrijaršija nije samo arhitektonsko blago, već i živi simbol postojanja srpskog naroda na tim prostorima. Kao duhovna kolevka i mesto gde su mnogi srpski patrijarsi ustoličeni na tron, ona nije tek spomenik, već svedok vere, istorije i stradanja. Onemogućavanje patrijarhu Porfiriju da uđe u nju nije samo administrativna odluka – to je pokušaj da se prekine nevidljiva nit koja spaja prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
U ovom vremenu iskušenja, srpski narod ostaje postojan u svojoj veri, uveren da nepravda nikada ne može imati poslednju reč. Jer svetinje nisu samo kamen i malter. One su molitva koja se ne može učutkati, svetlost koja se ne može ugasiti.
Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Manastir koji je kolevka srpskog pravoslavlja, postao je svedok uzvišenog događaja – vladika Ilarion služio je liturgiju i zamonašio iskušenicu, čime je obitelj ove svetinje postala bogatija za još jednu podvižnicu vere.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.