Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
Na drugi dan svoje krsne slave Jovanjda, patrijarh srpski Porfirije dočekao je u parohijskom domu hrama Svetog Save u Beogradu posebne goste – decu sa Kosova i Metohije. Došli su iz Orahovca, Osojana, Velike Hoče, Goraždevca, Leposavića i Kosovskog Pomoravlja, donoseći sa sobom snagu i vedrinu, ali i svedočanstvo života na tlu koje za srpski narod predstavlja duhovni i istorijski temelj.
SPC
Patrijarh porfirije sa arhijerejima SPC, princom Filipom i princezom Danicom
- Voleo bih da sam mogao, a vi to razumete bolje nego neko drugi, da sam svoju slavu slavio na Kosovu i Metohiji. Imao sam takvu želju i ideju. Međutim, razgovarajući sa vladikom Teodosijem, ocem Savom i drugom našom braćom i sestrama otuda, ocenili smo da ovog puta vi dođete kod nas u Beograd da ovde proslavimo slavu, a ako Bog da onda sledeće godine da slavimo u Pećkoj patrijaršiji - rekao je patrijarh obraćajući se deci.
Foto: SPC
Patrijarh sa svojim posebnim gostima, mališanima sa Kosmeta, ispred Parohijskog doma hrama Svetog Save
Te reči nosile su u sebi duboko razumevanje i ljubav. Kosovo i Metohija za patrijarha Porfirija nisu samo prostor, već živi organizam srpske duhovnosti, kolevka iz koje se protežu niti istorije, vere i identiteta. Deca koja su došla na slavlje deo su te niti, one koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije drugog dana svoje krsne slave ugostio je decu sa Kosova i Metohije
U njihovim glasovima, u pesmi koju su otpevali, u osmesima dok su razgovarali sa vladikom Teodosijem, vladikom Ilarionom, umetnicima i prijateljima, osećala se radost, ali i svest da gde god da se okupe, donose sa sobom duh svog doma, svetinja i manastira u kojima su odrastali.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije drugog dana svoje krsne slave ugostio je decu sa Kosova i Metohije
Patrijarh im je zahvalio što su tu, što svojim prisustvom svedoče da srpski narod na Kosovu i Metohiji živi, traje i ne odustaje. I dok su sedeli za slavskom trpezom, u svečanosti koju su delili sa prisutnima, u srcima svih ojačala je nada da će sledeće godine, kako je patrijarh rekao, slavu slaviti u Pećkoj patrijaršiji – tamo gde je vekovima bilo srce pravoslavne Srbije.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
U razgovoru povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski govori o očuvanju vere, tradicionalnih vrednosti i porodice, duhovnim izazovima savremenog društva i neprolaznoj nadi u Božiju pravdu, koja nas poziva na ljubav, praštanje i istrajnost.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
Uz arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i brojne ugledne ličnosti iz javnog života i vernike, poglavar Srpske pravoslavne crkve obeležio je je svoju slavu u Sabornoj crkvi, ističući važnost ljubavi, mira i unutrašnjeg preobražaja, a potom u Patrijaršijskom dvoru.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U besedi posle liturgije u Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu, episkop novobrdski podsetio je verne na značaj pokajanja, krštenja i svakodnevnog življenja u veri.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na praznik svetih Ćirila i Metodija obeležena je prva krsna slava Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke – jedinstvenog tela koje, po blagoslovu Njegove Svetosti, otvara novo poglavlje u službi Jevanđelja među narodom.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.