Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
Na drugi dan svoje krsne slave Jovanjda, patrijarh srpski Porfirije dočekao je u parohijskom domu hrama Svetog Save u Beogradu posebne goste – decu sa Kosova i Metohije. Došli su iz Orahovca, Osojana, Velike Hoče, Goraždevca, Leposavića i Kosovskog Pomoravlja, donoseći sa sobom snagu i vedrinu, ali i svedočanstvo života na tlu koje za srpski narod predstavlja duhovni i istorijski temelj.
SPC
Patrijarh porfirije sa arhijerejima SPC, princom Filipom i princezom Danicom
- Voleo bih da sam mogao, a vi to razumete bolje nego neko drugi, da sam svoju slavu slavio na Kosovu i Metohiji. Imao sam takvu želju i ideju. Međutim, razgovarajući sa vladikom Teodosijem, ocem Savom i drugom našom braćom i sestrama otuda, ocenili smo da ovog puta vi dođete kod nas u Beograd da ovde proslavimo slavu, a ako Bog da onda sledeće godine da slavimo u Pećkoj patrijaršiji - rekao je patrijarh obraćajući se deci.
Foto: SPC
Patrijarh sa svojim posebnim gostima, mališanima sa Kosmeta, ispred Parohijskog doma hrama Svetog Save
Te reči nosile su u sebi duboko razumevanje i ljubav. Kosovo i Metohija za patrijarha Porfirija nisu samo prostor, već živi organizam srpske duhovnosti, kolevka iz koje se protežu niti istorije, vere i identiteta. Deca koja su došla na slavlje deo su te niti, one koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije drugog dana svoje krsne slave ugostio je decu sa Kosova i Metohije
U njihovim glasovima, u pesmi koju su otpevali, u osmesima dok su razgovarali sa vladikom Teodosijem, vladikom Ilarionom, umetnicima i prijateljima, osećala se radost, ali i svest da gde god da se okupe, donose sa sobom duh svog doma, svetinja i manastira u kojima su odrastali.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije drugog dana svoje krsne slave ugostio je decu sa Kosova i Metohije
Patrijarh im je zahvalio što su tu, što svojim prisustvom svedoče da srpski narod na Kosovu i Metohiji živi, traje i ne odustaje. I dok su sedeli za slavskom trpezom, u svečanosti koju su delili sa prisutnima, u srcima svih ojačala je nada da će sledeće godine, kako je patrijarh rekao, slavu slaviti u Pećkoj patrijaršiji – tamo gde je vekovima bilo srce pravoslavne Srbije.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
U razgovoru povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski govori o očuvanju vere, tradicionalnih vrednosti i porodice, duhovnim izazovima savremenog društva i neprolaznoj nadi u Božiju pravdu, koja nas poziva na ljubav, praštanje i istrajnost.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
Uz arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i brojne ugledne ličnosti iz javnog života i vernike, poglavar Srpske pravoslavne crkve obeležio je je svoju slavu u Sabornoj crkvi, ističući važnost ljubavi, mira i unutrašnjeg preobražaja, a potom u Patrijaršijskom dvoru.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Ova drevna svetogorska supa, pripremljena od tahinija i povrća, vekovima je deo monaške trpeze. Saznajte kako da je napravite kod kuće i uživate u njenom blagotvornom ukusu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
U besedi posle liturgije u Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu, episkop novobrdski podsetio je verne na značaj pokajanja, krštenja i svakodnevnog življenja u veri.
Na krsnu slavu jedne od najuglednijih medicinskih ustanova u Srbiji, poglavar Srpske pravoslavne crkve uručio visoko crkveno odlikovanje u znak priznanja za požrtvovanu brigu lekara i medicinskog osoblja.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve razgovarao je sa uglednim gostom iz Francuske o stradanju srpskog naroda i potrebi međunarodne podrške za očuvanje svetinja na Kosovu i Metohiji.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
U Episkopskoj biblioteci promovisana je knjiga dr Milene N. Martinović o rukopisnim knjigama iz Cetinjskog manastira – svedočanstvo o bogatoj duhovnoj i kulturnoj baštini, koje već vekovima odoleva zaboravu.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.
Od ustoličenja do susreta sa najvažnijim ličnostima sveta, patrijarh Porfirije je u protekle četiri godine oblikovao istoriju Srpske pravoslavne crkve, donoseći mir i duhovnu snagu.
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.