Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
Na drugi dan svoje krsne slave Jovanjda, patrijarh srpski Porfirije dočekao je u parohijskom domu hrama Svetog Save u Beogradu posebne goste – decu sa Kosova i Metohije. Došli su iz Orahovca, Osojana, Velike Hoče, Goraždevca, Leposavića i Kosovskog Pomoravlja, donoseći sa sobom snagu i vedrinu, ali i svedočanstvo života na tlu koje za srpski narod predstavlja duhovni i istorijski temelj.
SPC
Patrijarh porfirije sa arhijerejima SPC, princom Filipom i princezom Danicom
- Voleo bih da sam mogao, a vi to razumete bolje nego neko drugi, da sam svoju slavu slavio na Kosovu i Metohiji. Imao sam takvu želju i ideju. Međutim, razgovarajući sa vladikom Teodosijem, ocem Savom i drugom našom braćom i sestrama otuda, ocenili smo da ovog puta vi dođete kod nas u Beograd da ovde proslavimo slavu, a ako Bog da onda sledeće godine da slavimo u Pećkoj patrijaršiji - rekao je patrijarh obraćajući se deci.
Foto: SPC
Patrijarh sa svojim posebnim gostima, mališanima sa Kosmeta, ispred Parohijskog doma hrama Svetog Save
Te reči nosile su u sebi duboko razumevanje i ljubav. Kosovo i Metohija za patrijarha Porfirija nisu samo prostor, već živi organizam srpske duhovnosti, kolevka iz koje se protežu niti istorije, vere i identiteta. Deca koja su došla na slavlje deo su te niti, one koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije drugog dana svoje krsne slave ugostio je decu sa Kosova i Metohije
U njihovim glasovima, u pesmi koju su otpevali, u osmesima dok su razgovarali sa vladikom Teodosijem, vladikom Ilarionom, umetnicima i prijateljima, osećala se radost, ali i svest da gde god da se okupe, donose sa sobom duh svog doma, svetinja i manastira u kojima su odrastali.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije drugog dana svoje krsne slave ugostio je decu sa Kosova i Metohije
Patrijarh im je zahvalio što su tu, što svojim prisustvom svedoče da srpski narod na Kosovu i Metohiji živi, traje i ne odustaje. I dok su sedeli za slavskom trpezom, u svečanosti koju su delili sa prisutnima, u srcima svih ojačala je nada da će sledeće godine, kako je patrijarh rekao, slavu slaviti u Pećkoj patrijaršiji – tamo gde je vekovima bilo srce pravoslavne Srbije.
U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji.
U razgovoru povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski govori o očuvanju vere, tradicionalnih vrednosti i porodice, duhovnim izazovima savremenog društva i neprolaznoj nadi u Božiju pravdu, koja nas poziva na ljubav, praštanje i istrajnost.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
Uz arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i brojne ugledne ličnosti iz javnog života i vernike, poglavar Srpske pravoslavne crkve obeležio je je svoju slavu u Sabornoj crkvi, ističući važnost ljubavi, mira i unutrašnjeg preobražaja, a potom u Patrijaršijskom dvoru.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U besedi posle liturgije u Hramu Svetog Dimitrija na Novom Beogradu, episkop novobrdski podsetio je verne na značaj pokajanja, krštenja i svakodnevnog življenja u veri.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Zadužbina Sime Igumanova poziva učenike i studente da se prijave; prednost imaju kandidati iz porodica sa ograničenim primanjima i onih koji se suočavaju sa posebnim izazovima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.