SRBI HRLE U VISOKE DEČANE NAKON HAPŠENJA MLADIH IZ NIKŠIĆA: Željni su svoje duhovne istorije i baštine
Njihovo prisustvo i solidarnost predstavljaju veliku podršku i ohrabrenje za lokalno srpsko stanovništvo i monaštvo.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
U noći obasjanoj svetlošću sveća i ispunjenoj toplinom molitve, manastir Gračanica ponovo je postao mesto sabranja, radosti i duhovnog uzdizanja za verni narod Kosova i Metohije. Na praznik Hristovog Rođenja, mitropolit raško-prizrenski Teodosije služio je svečanu ponoćnu liturgiju, koja je u Gračanicu privukla više stotina vernika.
Uz zvuke prazničnih himni i radosni pozdrav "Mir Božji, Hristos se rodi!, sabrani narod dočekao je najradosniji hrišćanski praznik, osećajući snagu zajedništva i vere. Liturgijska služba, kao vrhunac prazničnog slavlja, okupila je staro i mlado, porodice i decu, koja su pristupila Svetoj tajni pričešća, simbolično obnavljajući zavet s Bogom.
Na kraju liturgije, pročitana je Božićna poslanica Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, u kojoj je upućen snažan poziv na molitvu za mir, jedinstvo i očuvanje duhovnog i kulturnog nasleđa srpskog naroda. Poseban naglasak stavljen je na značaj očuvanja ovog nasleđa na Kosovu i Metohiji, svetoj zemlji naših predaka, koja je vekovima svedok stradanja, ali i obnove i nade.
Manastir Gračanica, biser srednjovekovne srpske duhovnosti i kulture, pod zaštitom Uneska, ponovo je zablistao kao utočište vere i snage. Njegovi zidovi koji čuvaju sećanje na generacije koje su se ovde molile, bili su svedoci radosti Božića, kada su se ljudi okupili ne samo da proslave praznik, već i da osete snagu zajedništva u Hristu.
Ovaj Božić u Gračanici nije bio samo praznik, već i svedočanstvo nepokolebive vere naroda. Uprkos izazovima, Srbi sa Kosova i Metohije nastavljaju da čuvaju svoju tradiciju, obnavljajući duh svog duhovnog nasleđa i istovremeno prenoseći poruku nade budućim generacijama.
U prazničnoj atmosferi, ispunjenoj radošću i toplinom, Gračanica je još jednom dokazala da je ne samo hram od kamena, već i živo srce duhovnosti srpskog naroda. Neka ovaj Božić bude podstrek za sve nas da ostanemo verni svojim korenima i nepokolebljivi u svojoj veri.
Njihovo prisustvo i solidarnost predstavljaju veliku podršku i ohrabrenje za lokalno srpsko stanovništvo i monaštvo. U duhovnom centru pravoslavlja na Kosovu i Metohiji, nestala je iskušenica, čiji tragovi vode u misterioznu tišinu sveta. Šta stoji iza ovog slučaja i kako je svetinja pogođena neobjašnjivim događajem koji podseća na zagonetke prošlih vremena? U sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu vernici su svedočili neobičnom čudu - suze su počele teku iz očiju Isusa na ikoni, podsećajući nas na neprestanu Božiju prisutnost i ljubav prema narodu na Kosovu i Metohiji. Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
SRBI HRLE U VISOKE DEČANE NAKON HAPŠENJA MLADIH IZ NIKŠIĆA: Željni su svoje duhovne istorije i baštine
NESTALA ISKUŠENICA IZ MANASTIRA GRAČANICA: U srpskoj svetinji na Kosmetu zavladao muk, vernici u strahu
ČUDO I BOŽJA PORUKA DANAS U PRIZRENU: Suza na Hristovom licu na ikoni Bogorodice (FOTO)
„ŠTO JE VIŠE ZLA, TO VEĆA RADOST BOŽIĆA, JER SAMO BOŽIJA INTERVENCIJA SPASAVA SVET”: Snažna praznična poruka vladike Atanasija
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije proveo je Božić u svetinji kraj Negotina, prisustvujući jutrenju i liturgiji, a potom razgovarao s monasima o duhovnim vrednostima i značaju zajedništva.
Saborno slavlje u hramu Svetog Save okupilo hiljade vernika uz svečane himne i poruku jedinstva. Hor hrama ulepšao prazničnu atmosferu, dok je patrijarhova poslanica istakla značaj ljubavi, bratstva i mira.
Vernici širom Etiopije okupljali su se ispred tamošnjih hramova iščekujući dolazak Božića kada i pravoslavci širom sveta.
Marija i Nebojša iz Male Ježevice kod Požege sa svojom dečicom svakog praznika oživljavaju drevnu srpsku tradiciju - troje mališana odrasta uz molitvu, negovanje tradicije i ljubav, koja ruši sve prepreke.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.