Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
Iz konaka manastira Mileševe, u miru svetinje i duhovne tišine, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije uputio je svoju Božićnu poruku vernom narodu Eparhije mileševske, ali i svakome ko u svom srcu i razumu može da obuhvati veličinu i smisao ovog svetog događaja – Rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista.
Vladika je sa radošću započeo svoju poruku svečanim pozdravom: „Mir Božiji, Hristos se rodi“, pozivajući sve ljude da u ovaj praznik unesu mir, ljubav i veru, uvek se sećajući Božije ljubavi koja se ovaplotila u Hristovom Rođenju.
SPC / Eparhija mileševska
Arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije
- Na Božić proslavljamo susret Boga i čoveka, proslavljamo taj jedinstveni događaj kada Bog obnavlja svoje poznanstvo sa čovekom. Došlo je ranije do otuđenja čoveka od Boga, i Bog, u svojoj ljubavi, sam obnavlja poznanstvo sa čovekom, i još više ga usavršava oblačeći se u čovekovu prirodu i prohodeći sudbinu čoveka živeći njegovim životom - poručio je arhiepiskop i mitropolit mileševski, nastavljajući da osvetljava dubinu smisla vere u Gospoda:
- Mi nastojimo da uđemo u smisao tog Božijeg poznanstva sa nama, jer Bog je došao sa razlogom, sa posebnom namerom koju je imao i koju želi da ostvari. Došao je da pomogne čoveku, da mu pruži ruku, da izvuče čoveka iz propasti, da nauči čoveka istinskom načinu života. I to, ne samo poučavajući ga teoretski nego živeći njegovim životom, ali živeći na zdrav način – kazao je vladika mileševski i dodao:
- Bog je došao da u potpunosti preuredi sve što je čovekovo. Pokazao je da je zdrav način života u ljubavi, u međusobnom razumevanju, a ne u sebičnosti u koju je čovek ogrezao, pokazujući nam da, kao što se On, Bog, otvorio prema nama i zagrlio nas, da na takav način mi treba da živimo međusobno, da se možemo tako otvoriti jedni prema drugima i da možemo zagrliti jedni druge.
SPC / Eparhija mileševska
Manastir Mileševa
U nastavku Božićne poruke, osvrćući se na sve učestalija nemila dešavanja, od kojih su neka i tragična, vladika mileševski govorio je o putu ka spasenju:
- Što je više zla u svetu, to više imamo podsticaja da se Božiću radujemo, jer se uveravamo sve više da samo Božija intervencija u ovom svetu može da spase ovaj svet. Ako bi ovaj svet bio prepušten ljudskim zakonima, čak i najsavršenijim ljudskim izumima, ne bi se mogao očuvati od propasti. Samo Božija uputstva, data u Jevanđelju kao zakon pravog ponašanja, mogu spasti svet. Na Božić se uveravamo da Bog nije napustio niti zaboravio svoja stvorenja, nego da Mu je mnogo stalo do njih.
Potom je dao osvrt na Božićnu poslanicu poglavara Srpske pravoslavne crkve:
- O Božiću imamo uvid i u ono što nam poručuje naša Saborna Crkva, Srpska pravoslavna, u Poslanici našega svjatjejšega Patrijarha, u kojoj on, kao i prethodni naši patrijarsi i duhovni predvodnici, nastoji, u Božićnoj poslanici koju je uputio svemu srpskom pravoslavnom narodu, da izloži koji je program Crkve Hristove u svim vremenima. A program Crkve Hristove jeste upravo da se čuje glas Hristov, Hristov program, jevanđeljski.
U poruci našega Patrijarha posebno nas raduje što se pominje i proslavljanje, ove godine, osamstopedesetog jubileja rođenja najsavršenijeg iz roda našega srpskoga – rođenja Svetoga Save. A sve na našem prostoru, ovde u Mileševi, jeste svetosavsko. I mošti Svetog Save, podsećamo se, počivale su oko 360 godina upravo ovde, u hramu mileševskom.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije
- Trudićemo se svim silama da sledimo glas Crkve, koji je, po iskustvu njenom, glas Hristov, jer Crkva ima um Hristov u potpunosti. Jer Hristos je Glava Crkve, i On je u njoj. Mi nastojimo da se utkamo svojim načinom života u tkivo Crkve. Tako ćemo se truditi sada da saborno proslavimo ovaj 850. jubilej rođenja Svetoga Save. Mi ovde imamo, specifično mi, posebne razloge za to, jer živimo na tom temeljnom svetosavskom prostoru.
- Naročito bih pozvao sve one koji su u službi Sina Božijeg, prvenstveno sveštenstvo i monaštvo, da se najviše zajedno potrudimo da svojim načinom života oprisutnjujemo Hristovu poruku. Da mi budemo oni koji će uvek na Njega, Hrista, podsećati, kao Spasitelja sveta. Jer, bez Hristovog prisustva svet nema šansu da opstane.
– Dodali bismo i naše molitve Njemu, Svemudrom i Svemoćnom Spasitelju, čije Rođenje u čovečijem statusu proslavljamo, da On obuzda sve zlo koje je prisutno pred našim očima, u celome svetu. Da nas ojača duhovno. Svima koji slabo gledaju i nedovoljno primećuju, da dâ oštrinu vida, da mogu sagledati štetnost zla i puteve spasenja koji su, kao što rekosmo, jevanđeljske poruke Hristove.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije
- Zato sve, i one koji Hrista svesno ispovedaju, i one koji samo čitaju o Njemu, pozdravljamo sa ovim pozdravom, radosnim za ceo svet: Mir Božji, Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!.
Mitropolit Atanasije je na kraju dodao da svako zlo može biti obuzdano samo iznutra, savladano Hristovim zapovestima ljubavi i dobrote. Ako postanemo bolji ljudi, Hristovi ljudi, zlo će se istopiti samo u sebi, zla će nestati.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije proveo je Božić u svetinji kraj Negotina, prisustvujući jutrenju i liturgiji, a potom razgovarao s monasima o duhovnim vrednostima i značaju zajedništva.
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U besedi za četvrtak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovu silu koja ne samo što pobedjuje smrt, nego otvara put svakome ko veruje.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.