U jednoj od najznačajnijih srpskih svetinja svečano je proslavljena ktitorska i eparhijska slava posvećena Svetom kralju Vladislavu.
U manastiru Mileševi, jednoj od najuzvišenijih svetinja srpskog naroda, 6. i 7. oktobra 2025. godine svečano je proslavljena ktitorska slava – praznik Svetog kralja Vladislava. Ova svetkovina, koja je istovremeno eparhijska slava Eparhije mileševske, slava Eparhijskog radija „Mileševa“ i crkvenog hora u Prijepolju, sabrala je veliki broj arhijereja, sveštenoslužitelja, predstavnika državnih i lokalnih institucija, kao i vernog naroda iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve.
Foto: Eparhija mileševska
Porta manastira mileševa na dan ktitorske slave
Proslavljena ktitorska i eparhijska slava Mileševe
Uoči praznika služeno je praznično bdenije kojim su načelstvovali arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije i arhiepiskop mostarsko-trebinjski i mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije. U molitvenom prisustvu više arhijereja – episkopa pakračkog i slavonskog Jovana, buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila i dioklijskog Pajsija, izaslanika mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija – Mileševa je ponovo pokazala da je duhovno središte koje povezuje vernike iz različitih krajeva sveta u zajedničkom ispovedanju vere i bratstvu u Hristu.
Foto: Eparhija mileševska
Sveštenstvo, monaštvo i mernici u sabornom hramu Mileševe
Liturgija kao središte sabranja
Na dan praznika, arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit berlinski i nemački Ruske zagranične crkve Marko, uz sasluženje više arhiepiskopa i episkopa. Vernici, zajedno sa predstavnicima državnih i crkvenih institucija – među kojima su bili i predstavnici Vojske Srbije, Vlade i Skupštine Crne Gore – učestvovali su u ovom sabranju koje je potvrdilo jedinstvo Crkve i zajedništvo naroda u veri Svetog Save i njegovog naslednika, Svetog kralja Vladislava.
Foto: Eparhija mileševska
U besedi nakon pročitanog jevanđelskog odeljka, episkop pakračko-slavonski Jovan podsetio je prisutne na duboki zavet koji je Sveti kralj Vladislav ostavio srpskom narodu:
– Sveti kralj Vladislav je podigao manastir Mileševu da ovde počiva telo Svetog Save, kao večni zavet, kao Kovčeg Zaveta da nas podseća na Zavet koji smo mi kao narod sklopili sa Bogom. Bilo ono spaljeno ili ne bilo spaljeno, Sveti Sava ovde počiva, kao rascvetali štap Aronov, koji nas podseća na carsko sveštenstvo, rekao je vladika Jovan.
Foto: Eparhija mileševska
Slavski darovi
Reč domaćina i duhovni poziv mitropolita Atanasija
Po završetku Božanske liturgije, osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač, koje je pripremilo sestrinstvo manastira Mileševe na čelu sa igumanijom Akvilinom. Domaćin sabranja, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije, pozdravio je sve prisutne i podsetio da Crkva, kroz vekove, pokazuje svoju punoću i snagu:
– Crkva ubedljivo projavljuje svoje najosnovnije osobine. Ona pokazuje ubedljivo da je Jedna, Hristova, Sveta, Saborna, Vaseljenska, Nepobediva, Večna, Životvorna, rekao je mitropolit Atanasije.
Mitropolit je istakao da se ove godine obeležavaju dva velika jubileja – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora i 850 godina od rođenja Svetog Save:
– Prvi vaseljenski sabor nam je dao Simvol Vere koji i danas čitamo na Božanskoj Liturgiji. To je naša umna, duhovna zastava. Pozvani smo da taj tekst češće u toku dana čitamo, obraćajući i um i srce Bogu, poručio je mitropolit Atanasije.
Na njegov poziv, mitropolit berlinski i nemački Marko uputio je srdačne reči sabranima, čestitavši slavu i zahvalivši se na bratskoj ljubavi i gostoprimstvu koje je doživeo u Mileševi.
Državna ceremonija i trpeza ljubavi
Po završetku liturgije, u Sabornom hramu manastira Mileševe održana je državna ceremonija posvećena Svetom kralju Vladislavu. Delegacije Vojske Republike Srbije, kao i predstavnici državnih institucija Srbije i Crne Gore, poklonili su se grobu i moštima svetog kralja, a za njima su to učinili i svi učesnici evharistijskog sabranja.
Praznični dan upotpunjen je kulturno-umetničkim programom u kojem su nastupili Ansambl „Venac“ iz Gračanice, glumci, pevači i čuvari narodne tradicije. Sve je završeno trpezom ljubavi – zajedničkim obedom kao izrazom radosti, zahvalnosti i jedinstva u Gospodu, kojim je okončano proslavljanje ktitorske slave manastira Mileševe i sećanje na njenog svetog ktitora, kralja Vladislava, čije delo i danas svedoči o neugasloj veri i trajnom zavetu srpskog naroda pred Bogom.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
U prisustvu vernog naroda, mitropolit Atanasije osveštao je obnovljene krstove Sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Mileševi, podsećajući da oni nisu samo ukras, već večni znak Hristove ljubavi i Golgotske žrtve.
Dvodnevna poseta stručnog tima iz Beograda obuhvatila je detaljan pregled riznice, crkvenih eksponata i manastirske porte, uz planove za arheološka istraživanja i zaštitu kulturnog nasleđa za buduće generacije.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Tokom pokloničkog putovanja kroz Srbiju, ruski arhijerej sa sveštenstvom posetio je jednu od najznačajnijih svetinja Srpske pravoslavne crkve i poklonio se njenim svetinjama.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog kneza Lazara okupili su se mitropoliti, sveštenstvo, monahinje, monasi i gosti iz više eparhija, a jubilej je obeležen svetom liturgijom, predstavljanjem životopisa znamenitih igumanija i dragocenog zapisa srpskog crkvenog pojanja.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.