Duhovna riznica 08.04.2026 | 15:05

KAKO SE PRAVILNO PONAŠATI U CRKVI: Ovo mnogi rade pogrešno - a pravila su jednostavna

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KAKO SE PRAVILNO PONAŠATI U CRKVI: Ovo mnogi rade pogrešno - a pravila su jednostavna
Shutterstock/BalkansCat

Većina vernog naroda misli da zna kako se ponašati, ali tokom velikih praznika, poput Vaskrsa, iznenadi ih koliko detalja propuštaju - od ulaska u hram do pričešća i blagoslova.

Može delovati da su pravila ponašanja u crkvi poznata svima koji u hramove odlaze, ali stvarnost je drugačija. Nije mali broj onih koji bogosluženja posećuju samo na najveće praznike, kao što je Vaskrs, i tada se suočavaju sa dilemom, kako je pravilno postupiti, šta je prikladno, a šta ne. Upravo zbog toga važno je podsetiti se na osnovne norme ponašanja koje nam pomažu da iz crkve izlazimo očišćeni i duhovno osvećeni.

Ulazak u hram i prvi koraci

Eparhija Šumadijska jasno navodi:

- Ulazeći u sveti hram, prekrstimo se, uz blagi naklon. Dolazimo do celivajuće ikone na sredini crkve, poklonimo joj se i prekrstimo, celivamo ikonu (žene ne ostavljajući tragove karmina) i na kraju se blago poklonimo onima koji stoje u redu iza nas i oko nas.

Hram je sveto mesto sabranja vernika radi molitve i bogosluženja. Sve radnje koje remete mir (razgovori, šetanje ili šale) smatraju se nepristojnim. Kako podseća Eparhija:

- Razgovori tokom službe su nepristojni i sebični jer na taj način zaboravljamo da se i naši bližnji u hramu mole i da im je za to potreban mir, a i nama samima to rasejava pažnju neophodnu za molitvu.

Cilj je da se tokom bogosluženja zaborave svakodnevne brige i posveti srce i um samo Gospodu, kako bi vernik izašao iz hrama osvećen i obnovljen.

Foto: SPC
Liturgija u hramu

 

Molitvene reči i crkvene pesme

Direktno uputstvo Eparhije naglašava značaj molitvi i crkvenih pesama:

- Molitve i pesme tokom službe nisu samo formalno izgovaranje teksta ili melodije, već imaju svoj istinski i dubok smisao; pomažu nam u duhovnom samoosvešćivanju, promeni nas samih i zajednici sa bližnjima i sa Gospodom.

Veruje se da pažljivo slušanje reči i melodija pomaže vernicima da razumeju značenje svetih radnji i da ih integrišu u svoj život. Kako Eparhija dodaje:

- Za vreme bogosluženja ne šetamo po crkvi i ne guramo se. Vera dolazi slšanjem, a to znači najpre slušanjem Reči Božije, iskazane u čitanju Jevanđelja, slušanjem reči molitava, pesama, svoga srca, kao i slušanjem svojih bližnjih i glasa njihovog srca.

Pričešćivanje - susret sa svetinjom

Pričešće je centralni trenutak Liturgije i treba ga primati sa punim poštovanjem:

- Svetom pričešću pristupamo po blagoslovu svog duhovnika ili ispovednika, ako smo postili redovno i ispovedili se. Čaši prilazimo u potpunom miru, izgovarajući sa sveštenoslužiteljem molitvu. Ruke su nam prekrštene na grudima, desna preko leve. Nikada se ne krstimo pred samim putirom da ga ne bismo podizanjem i spuštanjem ruke gurnuli i prosuli svetinju.

Foto: Eparhija mileševska
Sveto pričešće

 

Takođe, Eparhija objašnjava:

- Pred uzimanje pričešća izgovaramo svoje ime sveštenoslužitelju, na šta on izgovara: ‘Pričešćuje se sluga Božiji (ime) / sluškinja Božija (ime) Telom i Krvlju Hristovom’. Tamo gde je najveća Svetinja, Krv Hristova, osveštana blagodatnim dejstvom Svetog Duha, tu ne staju virusi, bakterije, ni ma kakva nečistoća, pa je svaka sumnja i osuda toga što se svi pričešćuju iz jedne kašičice ne samo neopravdana, već i pokazatelj potpunog nerazumevanja Svetih Tajni.

Pre Pričešća, žene ne stavljaju karmin, a od ponoći se ništa ne jede niti pije. Nafora, osvećeni hleb, uzima se pažljivo, vodeći računa da ni jedna mrvica ne padne na pod.

Odevanje i ponašanje u hramu

Pristojno oblačenje i ponašanje su deo poštovanja prema hramu:

- U crkvi treba da smo odeveni pristojno, bez prepunih stomaka, žvakaće gume, upadljive šminke, držanja ruku u džepovima, ljubopitljivog posmatranja ostalih vernika, smeha i razgovora. Pristojno odevanje isključuje kratke suknje, šortseve, suknje sa dubokim izrezom, provokativnu i prenapadnu odeću - ističu u Eparhiji šumadijskoj.

Mobilni telefoni su neprihvatljivi, a pravila se poštuju ne kao formalnost, već kao izraz ljubavi i poštovanja prema Gospodu i sabranju.

Znak krsta i blagoslov

Krstimo se pažljivo i pravilno:

- Krstimo se tako što u jedno saberemo tri prsta desne ruke – palac, kažiprst i srednji prst, a mali i domali prst savijemo na dlan. Tri spojena prsta simbolizuju Sveto Trojstvo – Oca, Sina i Svetoga Duha, dok su dva prsta na dlanu simbol dvojstva Hristove prirode – božanske i ljudske. [...] Završavamo sa "Amin’, što znači: ‘Neka tako bude", podsećaju iz Eparhije šumadijske.

Blagoslov se prima smerno, celivanjem ruke sveštenika i izgovaranjem: “Oče, blagoslovite” ili, u slučaju episkopa, “Blagoslovite, vladiko/preosvećeni”. Poseban blagoslov se izgovara na početku liturgije:
“Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha”, čime se blagosilja čitavo sabranje i sve što će se na njemu događati.

shutterstock.com/Lizavetta
 

 

Sveće i prilozi

Sveće se kupuju u hramu jer su osvećene i pomažu njegov rad. Eparhija podseća:

- Iako je ustaljena praksa da se na gornjoj površini pale sveće za zdravlje i blagodat živima, a na donjoj za pokoj dušama umrlih, u Hristu su svi živi, pa se ne treba opterećivati formalnom stranom ovog čina.

Prilozi su dobrovoljni, znak zahvalnosti i način da vernik učestvuje u održavanju i radu hrama.

Na kraju, pravilno ponašanje u crkvi, kako podseća Eparhija Šumadijska, nije skup rigidnih pravila. To je način da se vernik sabere, učestvuje u bogosluženju, priđe Svetim Tajnama sa poštovanjem i ljubavlju, i iz hrama izlazi osvežen i obnovljen duhovno.