ZAŠTO SE OSVEĆUJE VODA ZA VASKRS? Ovo je razlog, a to malo ko zna
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Dok se u molitvenoj tišini Strasne sedmice pravoslavni domovi pripremaju za najveći hrišćanski praznik, Vaskrsenje Hristovo, u centru Atine grupa veganskih aktivista odlučila je da pošalje jasnu poruku protiv načina na koji se ovaj praznik tradicionalno obeležava. Članovi Panhelenske federacije „Nemesis“ okupili su se na trgu Sintagma, noseći transparente sa porukama poput „Klanje nije ljubav“ i izražavajući protivljenje ubijanju životinja pred praznik, prenose grčki mediji.
Prema njihovom saopštenju, protest nije bio performans, već otvoreno protivljenje običaju koji, kako navode, podrazumeva stradanje velikog broja životinja u ime tradicije. „Želeli smo da vas podsetimo da Vaskrs, kao i svaka proslava, ne mora biti zasnovan na bolu i krvi“, poručili su, uz pitanje: „Da li ljubav može biti zasnovana na smrti?“
Ovaj skup održan je u trenutku kada se mnoge pravoslavne porodice pripremaju za vaskršnju trpezu. U Grčkoj se Vaskrs slavi po julijanskom kalendaru i ove godine pada 12. aprila. Za većinu vernika to je kraj posta i povratak mrsnoj hrani, najčešće uz tradicionalno pečenje. Ipak, među monasima ima onih koji ni u mrsne dane ne jedu meso, već se zadržavaju na jajima i mlečnim proizvodima. Za neke od njih upravo je Vaskrs jedini dan u godini kada uzmu i mali komad mesa, u čast praznika.
Učesnici protesta istakli su da njihova borba prevazilazi pojedinačne slučajeve i da je usmerena na širu promenu načina razmišljanja. „Borimo se za prava životinja i za promenu društvene svesti“, rekli su novinarima.
Dok se Atina sprema za prazničnu trpezu, poruka sa Sintagme ostaje kao podsetnik da se i najdublje ukorenjene navike danas sve češće preispituju.
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Beživotno telo 53-godišnjeg muškarca pronađeno je u montažnom objektu u dvorištu hrama, koji mu je parohija ustupila.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Pedesetdvogodišnjak je priveden nakon prijava građana, a pojedini mediji navode da je reč o mitropolitu naukratskom iz Aleksandrijske patrijaršije.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.