ZAŠTO SE OSVEĆUJE VODA ZA VASKRS? Ovo je razlog, a to malo ko zna
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Dok se u molitvenoj tišini Strasne sedmice pravoslavni domovi pripremaju za najveći hrišćanski praznik, Vaskrsenje Hristovo, u centru Atine grupa veganskih aktivista odlučila je da pošalje jasnu poruku protiv načina na koji se ovaj praznik tradicionalno obeležava. Članovi Panhelenske federacije „Nemesis“ okupili su se na trgu Sintagma, noseći transparente sa porukama poput „Klanje nije ljubav“ i izražavajući protivljenje ubijanju životinja pred praznik, prenose grčki mediji.
Prema njihovom saopštenju, protest nije bio performans, već otvoreno protivljenje običaju koji, kako navode, podrazumeva stradanje velikog broja životinja u ime tradicije. „Želeli smo da vas podsetimo da Vaskrs, kao i svaka proslava, ne mora biti zasnovan na bolu i krvi“, poručili su, uz pitanje: „Da li ljubav može biti zasnovana na smrti?“
Ovaj skup održan je u trenutku kada se mnoge pravoslavne porodice pripremaju za vaskršnju trpezu. U Grčkoj se Vaskrs slavi po julijanskom kalendaru i ove godine pada 12. aprila. Za većinu vernika to je kraj posta i povratak mrsnoj hrani, najčešće uz tradicionalno pečenje. Ipak, među monasima ima onih koji ni u mrsne dane ne jedu meso, već se zadržavaju na jajima i mlečnim proizvodima. Za neke od njih upravo je Vaskrs jedini dan u godini kada uzmu i mali komad mesa, u čast praznika.
Učesnici protesta istakli su da njihova borba prevazilazi pojedinačne slučajeve i da je usmerena na širu promenu načina razmišljanja. „Borimo se za prava životinja i za promenu društvene svesti“, rekli su novinarima.
Dok se Atina sprema za prazničnu trpezu, poruka sa Sintagme ostaje kao podsetnik da se i najdublje ukorenjene navike danas sve češće preispituju.
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Probajte zapečeni grašak sa povrćem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za petak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.