ZAŠTO SE OSVEĆUJE VODA ZA VASKRS? Ovo je razlog, a to malo ko zna
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Dok se u molitvenoj tišini Strasne sedmice pravoslavni domovi pripremaju za najveći hrišćanski praznik, Vaskrsenje Hristovo, u centru Atine grupa veganskih aktivista odlučila je da pošalje jasnu poruku protiv načina na koji se ovaj praznik tradicionalno obeležava. Članovi Panhelenske federacije „Nemesis“ okupili su se na trgu Sintagma, noseći transparente sa porukama poput „Klanje nije ljubav“ i izražavajući protivljenje ubijanju životinja pred praznik, prenose grčki mediji.
Prema njihovom saopštenju, protest nije bio performans, već otvoreno protivljenje običaju koji, kako navode, podrazumeva stradanje velikog broja životinja u ime tradicije. „Želeli smo da vas podsetimo da Vaskrs, kao i svaka proslava, ne mora biti zasnovan na bolu i krvi“, poručili su, uz pitanje: „Da li ljubav može biti zasnovana na smrti?“
Ovaj skup održan je u trenutku kada se mnoge pravoslavne porodice pripremaju za vaskršnju trpezu. U Grčkoj se Vaskrs slavi po julijanskom kalendaru i ove godine pada 12. aprila. Za većinu vernika to je kraj posta i povratak mrsnoj hrani, najčešće uz tradicionalno pečenje. Ipak, među monasima ima onih koji ni u mrsne dane ne jedu meso, već se zadržavaju na jajima i mlečnim proizvodima. Za neke od njih upravo je Vaskrs jedini dan u godini kada uzmu i mali komad mesa, u čast praznika.
Učesnici protesta istakli su da njihova borba prevazilazi pojedinačne slučajeve i da je usmerena na širu promenu načina razmišljanja. „Borimo se za prava životinja i za promenu društvene svesti“, rekli su novinarima.
Dok se Atina sprema za prazničnu trpezu, poruka sa Sintagme ostaje kao podsetnik da se i najdublje ukorenjene navike danas sve češće preispituju.
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
Jerej Jevgenij Murzin otkriva da broj koji je postao hit na društvenim mrežama vekovima zauzima posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
U besedi za petak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na opasnost oslanjanja na prolaznu sigurnost, ljudsku moć i sopstvenu snagu umesto na veru koja jedina ostaje čvrsta pred životnim burama.
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.