Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Telefon svetli u mraku sobe, a oči ne uspevaju da se odvoje od ekrana. Poruke, računi, neizvesni planovi za sutra - sve se sabija u jedan osećaj koji ne popušta ni kada se svetlo ugasi. U grudima ostaje napetost koja ne traži rešenje, već samo novo "šta ako".
Iza takvih noći često stoji ista unutrašnja slika: život koji se ne živi, nego se predviđa. Strah od onoga što tek dolazi postaje stalni pratilac, jači od onoga što se zaista dešava. Upravo na taj tihi, ali uporan nemir odgovara jedna od pouka starca Tadeja Vitovničkog, koja razotkriva koren problema i otvara drugi pravac razmišljanja.
- Mi stalno strahujemo. Život nam je u strahu, i od sutrašnjice i od budućnosti... šta će biti... To je paklena osobina. To treba da se savlada, to je životinjski. Treba samo da imamo strah da ne ožalostimo Boga, da ne izgubimo ljubav. Bog ima hiljadu načina da reši svaki naš problem - govorio je starac Tadej.
U ovoj rečenici pomera se ceo unutrašnji oslonac čoveka: od kontrole i predviđanja ka poverenju. Strah se ne negira, ali se razotkriva kao teret koji ne vodi nikuda osim u stalno iscrpljivanje. Umesto njega, ostaje poziv na jednostavniji, ali teži put da se sačuva ljubav i mir savesti.
U toj promeni perspektive, kako je nagovešteno u pouci starca Tadeja, ne nestaju problemi, ali prestaje da dominira strah od njih. A to je, ponekad, jedina promena koja zaista menja ceo naš život.
Čitanje Jevanđelja za petak 6. sedmice po Vaskrsu
Foto: SPC
Jevanđelje
Jutrenja
Jevanđelje po Jovanu, začalo 35 (10,1-9)
1. Zaista, zaista vam kažem: „Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mestu, on je lopov i razbojnik. 2. A koji ulazi na vrata pastir je ovcama. 3. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih; 4. i kada svoje ovce istera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5. A za tuđinom neće poći, nego će pobeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca.“ 6. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumeše šta beše to što im govoraše. 7. Tada im reče Isus opet: „Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. 8. Svi koji god dođoše pre mene lopovi su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.“9. Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći.
Liturgija
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 335 (13,17-21)
17. Slušajte starešine svoje i povinujte im se, jer oni bdiju nad dušama vašim, pošto će odgovarati za njih, da bi to s radošću činili a ne sa uzdisanjem, jer vam ovo ne bi bilo od koristi. 18. Molite se Bogu za nas. Jer smo uvereni da imamo dobru savest, želeći da se u svemu dobro vladamo. 19. A molim da činite ovo još više, da bih vam se što pre vratio. 20. A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zaveta večnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, 21. neka vas usavrši u svakome delu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kome slava u vekove vekova. Amin.
17. I sišavši s njima, stade na mestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 18. koji dođoše da ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i isceljivahu se. 19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve. 20. I on podignuvši oči svoje na učenike svoje govoraše: „Blaženi siromašni, jer je vaše Carstvo Božije. 21. Blaženi koji ste gladni sada, jer ćete se nasititi. Blaženi koji plačete sada, jer ćete se nasmejati. 22. Blaženi ste kad vas ljudi omrznu i kad vas odbace i osramote, i razglase ime vaše kao zlo zbog Sina Čovečijega,. 23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, velika je plata vaša na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.“
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.