Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.
Umor koji ne prolazi ni posle sna, teskoba koja se vraća čim utihnu spoljašnji šumovi, osećaj praznine uprkos svemu što nas okružuje, mnogi danas prepoznaju ove uporne saputnike svakodnevice. Govori se o stresu, sagorevanju, depresiji, nude se razna rešenja, ali jedno svedočanstvo iz duhovnog iskustva pravoslavlja i dalje snažno odjekuje: starac Tadej Vitovnički ostavio je pouku koja ne zaobilazi srž problema, već direktno upućuje na njegov izvor i mogući izlaz.
- Ljudi koji pate od depresije nisu bolesni, već im je oduzeta sva energija. To se leči redovnim nedeljnim liturgijama, kao i obaveznim postom, molitvom i ispovešću, a kruna svega je pričest. Lekovi za smirenje samo stvaraju zavisnost i ništa ne pomažu; pomaže društvo istomišljenika i pobožnost. Ali bez svete liturgije kao osnove za sve nema ništa: čovek je prazan i nema kraja problemu, a lekovi pogoršavaju buduće stanje, dok privremeno pomažu - govorio je starac Tadej.
Starac ne negira težinu stanja kroz koje ljudi prolaze, ali ga ne svodi samo na telesno ili psihološko, već ga vidi kao gubitak životne sile koja se obnavlja u zajednici sa Crkvom. Liturgija, molitva, post i ispovest nisu predstavljeni kao puki obredi, već kao način da se čovek vrati iz rasutosti u celinu.
Čitanje Jevanđelja za sredu 2. sedmice po Vaskrsu
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 11 (4,13-22)
13. A videći smelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, 14. no gledajući isceljenog čoveka gde stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv. 15. Onda im zapovediše da izađu napolje iz Sinedriona, pa se savetovahu među sobom, 16. Govoreći: „Šta ćemo činiti ovim ljudima? Jer znamenito čudo što se dogodi kroz njih očigledno je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo poreći. 17. Ali da se ne bi dalje širilo po narodu, da im strogo zapretimo da nikome od ljudi više ne govore o Imenu ovome."
18. I dozvavši ih zapovediše im da ništa ne govore niti uče o Imenu Isusovu. 19. A Petar i Jovan odgovarajući im rekoše: „Sudite, je li pravo pred Bogom da slušamo vas više nego Boga? 20. Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što videsmo i čusmo." 21. A oni zapretivši im otpustiše ih, ne nalazeći ništa kako bi ih mučili, i to zbog naroda; jer svi hvaljahu Boga za ono što se dogodilo. 22. Jer više od četrdeset godina beše onome čoveku, na kome se dogodi ovo čudo ozdravljenja.
Jevanđelje po Jovanu, 15. zač. (5,17-24)
17. A Isus im odgovori:17. „Otac moj do sada dela, i ja delam." 18. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. 19. A Isus odgovori i reče im: „Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; 20. Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća dela od ovih da se vi čudite.
21. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. 22. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu. 23. Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao."24. Zaista, zaista vam kažem: „Ko moju reč sluša i veruje Onome koji me je poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.