NE VODE GREHOVI ČOVEKA U VEČNE MUKE, NEGO OVO: Sveti Tihon je isticao da je ljudski grešiti, a u pakao se ide zbog demonskih navika
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
Sve češće se čovek danas susreće sa brzim sudom, lako izrečenom osudom i netrpeljivošću prema tuđoj sumnji ili traženju istine. Umesto razumevanja, dominira potreba da se drugi odmah označi, ispravi ili odbaci. Upravo u tom prostoru u kojem se vera i neverica sudaraju sa ljudskom slabošću, javlja se jedna drevna pouka koja vraća meru i smirenje - reč Svetog Jovana Zlatoustog o apostolu Tomi.
- Nemoj osuđivati Tomu, jer on nije sumnjao iz zlobe, nego je želeo da se uveri. Njegova sumnja rodila je još veću potvrdu Vaskrsenja, jer kada je opipao Hristove rane, on je prvi ispovedio najveću istinu: ‘Gospod moj i Bog moj!’ (Jn. 20, 28). Tako je neverovanje jednoga učvrstilo veru svih - reči su Svetog Jovana Zlatoustog, zapisane u svetim knjigama.
U ovim rečima otkriva se duboka duhovna lekcija: sumnja nije uvek protivnik vere, već ponekad njen put. Toma nije odbio istinu iz gordosti, već ju je tražio iz potrebe da razume i doživi. Upravo ta iskrenost dovela ga je do ispovedanja koje je postalo temelj jednog od najvažnijih trenutaka hrišćanskog svedočenja.
Na kraju, poruka ostaje jasna u duhu pravoslavnog predanja: ne žuriti sa osudom tuđe slabosti, jer i kroz nju može da se otkrije put ka jačem i čistijem saznanju istine.

Dela svetih apostola, začalo 6 (2,38-43)
38. A Petar im reče: „Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grehova; i primićete dar Svetoga Duha. 39. Jer obećanje je za vas i za decu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš." 40. I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: „Spasite se od ovog pokvarenog roda." 41. Tada oni koji rado primiše reč njegovu krstiše se; i dodade se u taj dan oko tri hiljade duša. 42. I behu postojani u nauci apostolskoj, i u zajednici, u lomljenju hljeba i u molitvama. 43. A uđe strah u svaku dušu, jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.
Jevanđelje po Jovanu, začelo 8 (3,1-15)
1. A beše čovek među farisejima, po imenu Nikodim, knez judejski. 2. On dođe Isusu noću i reče mu: „Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao; jer niko ne može ova znamenja tvoriti koja ti tvoriš ako nije Bog s njim." 3. Odgovori Isus i reče mu: „Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi odozgo, ne može videti Carstva Božjega." 4. Reče mu Nikodim: „Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?"
5. Odgovori Isus: „Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božje. 6. Što je rođeno od tela, telo je; a što je rođeno od Duha, duh je. 7. Ne čudi se što ti rekoh: „Valja vam se roditi odozgo. 8. Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha." 9. Odgovori Nikodim i reče mu: „Kako može to biti?" 10. Isus odgovori i reče mu: „Ti si učitelj Izrailjev, a to li ne znaš?
11. Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo videli svedočimo, i svedočanstvo naše ne primate. 12. Kad vam kazah ono što je zemaljsko pa ne verujete, kako ćete verovati ako vam kažem ono što je nebesko?13. I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovečiji koji je na nebu. 14. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovečiji, 15. da svaki koji veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni."
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je zašto ni bogatstvo ni uspeh ne ispunjavaju čoveka i gde se zapravo nalazi smisao koji ne bledi.
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
Pouka starca Siluana Atonskog otkriva drugačije razumevanje poznatih priča o čudesima i pomera pažnju sa čoveka na ono što se u njima zaista dešava.
Učenje jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja usmerava pažnju na to da se upravo kroz različitosti gradi punoća ljudskih odnosa i razumevanja među ljudima.
Jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja u jednoj rečenici sažima iskustvo trenutka u kojem se, uprkos utisku kraja, pokreće nešto drugo.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije "ponašaju" pred zahvalnim srcem.
Dok vreme neumoljivo prolazi, poruka svetitelja nas podseća da svaka nova godina može biti prilika za dobra dela i duhovni rast.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.