NE VODE GREHOVI ČOVEKA U VEČNE MUKE, NEGO OVO: Sveti Tihon je isticao da je ljudski grešiti, a u pakao se ide zbog demonskih navika
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
Sve češće se čovek danas susreće sa brzim sudom, lako izrečenom osudom i netrpeljivošću prema tuđoj sumnji ili traženju istine. Umesto razumevanja, dominira potreba da se drugi odmah označi, ispravi ili odbaci. Upravo u tom prostoru u kojem se vera i neverica sudaraju sa ljudskom slabošću, javlja se jedna drevna pouka koja vraća meru i smirenje - reč Svetog Jovana Zlatoustog o apostolu Tomi.
- Nemoj osuđivati Tomu, jer on nije sumnjao iz zlobe, nego je želeo da se uveri. Njegova sumnja rodila je još veću potvrdu Vaskrsenja, jer kada je opipao Hristove rane, on je prvi ispovedio najveću istinu: ‘Gospod moj i Bog moj!’ (Jn. 20, 28). Tako je neverovanje jednoga učvrstilo veru svih - reči su Svetog Jovana Zlatoustog, zapisane u svetim knjigama.
U ovim rečima otkriva se duboka duhovna lekcija: sumnja nije uvek protivnik vere, već ponekad njen put. Toma nije odbio istinu iz gordosti, već ju je tražio iz potrebe da razume i doživi. Upravo ta iskrenost dovela ga je do ispovedanja koje je postalo temelj jednog od najvažnijih trenutaka hrišćanskog svedočenja.
Na kraju, poruka ostaje jasna u duhu pravoslavnog predanja: ne žuriti sa osudom tuđe slabosti, jer i kroz nju može da se otkrije put ka jačem i čistijem saznanju istine.

Dela svetih apostola, začalo 6 (2,38-43)
38. A Petar im reče: „Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grehova; i primićete dar Svetoga Duha. 39. Jer obećanje je za vas i za decu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš." 40. I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: „Spasite se od ovog pokvarenog roda." 41. Tada oni koji rado primiše reč njegovu krstiše se; i dodade se u taj dan oko tri hiljade duša. 42. I behu postojani u nauci apostolskoj, i u zajednici, u lomljenju hljeba i u molitvama. 43. A uđe strah u svaku dušu, jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.
Jevanđelje po Jovanu, začelo 8 (3,1-15)
1. A beše čovek među farisejima, po imenu Nikodim, knez judejski. 2. On dođe Isusu noću i reče mu: „Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao; jer niko ne može ova znamenja tvoriti koja ti tvoriš ako nije Bog s njim." 3. Odgovori Isus i reče mu: „Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi odozgo, ne može videti Carstva Božjega." 4. Reče mu Nikodim: „Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?"
5. Odgovori Isus: „Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božje. 6. Što je rođeno od tela, telo je; a što je rođeno od Duha, duh je. 7. Ne čudi se što ti rekoh: „Valja vam se roditi odozgo. 8. Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha." 9. Odgovori Nikodim i reče mu: „Kako može to biti?" 10. Isus odgovori i reče mu: „Ti si učitelj Izrailjev, a to li ne znaš?
11. Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo videli svedočimo, i svedočanstvo naše ne primate. 12. Kad vam kazah ono što je zemaljsko pa ne verujete, kako ćete verovati ako vam kažem ono što je nebesko?13. I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovečiji koji je na nebu. 14. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovečiji, 15. da svaki koji veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni."
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je zašto ni bogatstvo ni uspeh ne ispunjavaju čoveka i gde se zapravo nalazi smisao koji ne bledi.
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
Pouka starca Siluana Atonskog otkriva drugačije razumevanje poznatih priča o čudesima i pomera pažnju sa čoveka na ono što se u njima zaista dešava.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Učenje jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja usmerava pažnju na to da se upravo kroz različitosti gradi punoća ljudskih odnosa i razumevanja među ljudima.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
U hramu Svetog apostola Pavla u Tupelu vernici su prisustvovali radosnom događaju u kojem je više ljudi započelo novi život u pravoslavnoj veri.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.