Duhovna riznica 14.04.2026 | 00:01

GREŠE SVI KOJI MISLE DA SVETITELJI ČINE ČUDA I ISCELJENJA: Starac Siluan sa Svete gore objašnjava da je istina drugačija

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
GREŠE SVI KOJI MISLE DA SVETITELJI ČINE ČUDA I ISCELJENJA: Starac Siluan sa Svete gore objašnjava da je istina drugačija
Religija.rs,Facebook/Пријатељи манастира Хиландара

Pouka starca Siluana Atonskog otkriva drugačije razumevanje poznatih priča o čudesima i pomera pažnju sa čoveka na ono što se u njima zaista dešava.

Mnogi veruju da se čuda u pravoslavnom iskustvu vezuju isključivo za svetitelje, kao da su oni sami izvor sile koja menja tok događaja. Takvo shvatanje ostavlja utisak da je Božije delovanje ograničeno na retke, izabrane ljude, dok ostali stoje po strani. Upravo toj zabludi suprotstavlja se iskustvo starca Siluana koji je čitav život proveo u tišini molitve.

Siluan Atonski govori iz unutrašnjeg iskustva Crkve i razbija predstavu da svetitelj “sam čini čudo”. Njegova pouka pomera pogled sa čoveka na Onoga koji deluje kroz čoveka:

- Ranije sam mislio da Gospod čini čuda samo zbog molitava svetitelja. Sada sam, pak, uvideo da Gospod čini čuda i na molitvu grešnika, samo ako mu je duša smirena. Jer, Gospod sluša molitve čoveka koji se naučio smirenosti. Mnogi iz neznanja govore da je taj i taj svetitelj učinio neko čudo. Ja sam, međutim, uvideo da je to učinio Duh Sveti koji živi u njemu. Gospod hoće da se svi spasemo i budemo večno sa Njim, i zato sluša molitve i grešnog čoveka, bilo radi njega samog, bilo radi koristi drugih - govorio je starac Siluan Atonski.

U ovom iskustvu menja se čitava perspektiva: svetitelj nije “izvor čuda”, nego neko u kome se otkriva delovanje Božije blagodati. Čudo ne pripada čoveku, nego Bogu koji deluje kroz smirenje, molitvama onih koji iskreno veruju i molitvama svetitelja.

Čitanje Jevanđelja za utorak Svetle sedmice

Dela svetih apostola, začalo 17 (6,8-15; 7,1-5; 7,47-60)

8. A Stefan pun vere i sile činjaše znake i čudesa velika u narodu.  9. Tada ustadoše neki iz sinagoge koja se zove Libertinska, Kirinska i Aleksandrijska i od onih iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom,  10. I ne mogahu protivstati mudrosti i duhu kojim govoraše.  11. Tada podmetnuše ljude koji rekoše: „Čuli smo ga da govori hulne reči na Mojseja i na Boga.”  12. I pobuniše narod i starešine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše pred Sinedrion,  13. pa izvedoše lažne svedoke koji govorahu: „Ovaj čovek ne prestaje da huli na ovo sveto mesto i na Zakon.  14. Jer smo ga čuli gde govori: „Ovaj Isus Nazarećanin razoriće ovo mesto i izmeniće običaje koje nam predade Mojsej.”  15. I pogledavši na njega svi koji seđahu u Sinedrionu, videše lice njegovo kao lice anđela.

1. A prvosveštenik reče: „Je li to tako?”  2. A on reče:„ Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad beše u Mesopotamiji, pre nego se doseli u Haran.  3. I reče mu: „Izađi iz zemlje svoje i od roda svoga i iz doma oca svoga, i dođi u zemlju koju ću ti pokazati.”  4. Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran, i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.  5. I ne dade mu nasledstva u njoj ni stope, i obeća da će je dati u posed njemu i semenu njegovu posle njega, dok on još nemaše deteta.47. A Solomon mu sazida dom. 

48. Ali Svevišnji ne živi u rukotvorenim hramovima, kao što govori prorok:  49. „Nebo mi je presto, a zemlja podnožje nogama mojima; kakav ćete mi dom sazidati, govori Gospod; ili koje je mesto za počivanje moje?  50. Nije li ruka moja stvorila sve ovo?  51. Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu Svetome; kako oci vaši, tako i vi.  52. Koga od proroka ne proteraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, koga sada vi izdajnici i ubice postadoste,  53. vi koji primiste Zakon naredbama anđelskim, i ne održaste.” 

54. Kad ovo čuše, razjariše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na njega.  55. A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vide slavu Božiju i Isusa gde stoji s desne strane Bogu,  56. i reče: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovečijega gde stoji s desne strane Bogu.”  57. A oni povikavši iza glasa zatisnuše uši svoje, i navališe jednodušno na njega,  58. pa izbacivši ga izvan grada stadoše ga kamenovati. A svedoci metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savla,  59. I kamenovahu Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: „Gospode Isuse, primi duh moj!”  60. Onda kleče na koljena i povika iza glasa: „Gospode, ne uračunaj im greh ovaj!” I ovo rekavši, usnu.

Jevanđelje Jovan, 13. zač. (4,46-54)

46. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gde pretvori vodu u vino.46. I beše neki carev čovek čiji sin bolovaše u Kapernaumu.  47. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu isceli sina; jer beše na samrti.  48. Kaza mu, dakle, Isus: „Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da poverujete."  49. Reče mu carev čovek: „Gospode, dođi dok nije umrlo dete moje."  50. Reče mu Isus: „Idi, sin tvoj je živ." I verova čovek reči koju mu reče Isus i pođe.  51. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: „Dete je tvoje živo."  52. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: „Juče u sedmi čas pusti ga groznica."