ONO ČEGA SE STIDE POSTAJE NAJVEĆE BLAGO: Vladika Nikolaj otkriva tajnu koju mnogi previđaju
Kroz lik Mojsija i tajnu Hristovog stradanja razotkriva se izbor koji razdvaja prolazno od večnog.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Jedna rečenica iz Knjige proroka Isaije otvara besedu vladike Nikolaja Velimirovića za utorak Svetle sedmice i podseća na sliku koja ne zastareva kroz vekove: "kao jagnje na zaklanje vođen bi". Vladika Nikolaj tu biblijsku sliku ne ostavlja kao daleku simboliku, već je približava samoj srži Hristovog stradanja, u kome se krotkost ne povlači pred nasiljem, a tišina postaje snažnija od svake optužbe.
"Kao jagnje na zaklanje vođen bi." (Is. 53, 7)
Kroz mnoga stoleća vremena prozreo je vidoviti prorok Isaija strašnu žrtvu na Golgoti. On je video iz daljine Gospoda Isusa, vođena na zaklanje kao što se jagnje vodi. A jagnje se da voditi na zaklanje isto kao i na pašu: bez odbrane, bez uznemirenosti, bez zlobe. Tako je i Gospod Isus išao na zaklanje: bez odbrane, bez uznemirenosti, bez zlobe. Niti reče: ne činite to, ljudi! Niti upita: zašto to činite sa mnom? Niti osudi koga. Niti protestova. Niti se naljuti. Niti pomisli zlo sudijama svojim.
Kad ga krv obli od trnovog venca, On ćutaše. Kad mu lice bi uprljano od pljuvanja, On ćutaše. Kad mu krst bi težak uz put, On trpljaše. Kad mu bolovi dosadiše na krstu, On se ne požali ljudima nego Ocu. Kad izdisaše, On upravi svoj pogled i uzdah k nebu, a ne k zemlji. Jer izvor njegove snage jeste nebo, a ne zemlja. Izvor njegove utehe u Bogu, a ne u ljudima. Prava domovina njegova Carstvo nebesko, a ne zemaljsko.
Gle, Jagnje Božije koje uze na sebe grehe sveta! To beše prvi uzvik Jovana Krstitelja kad opazi Gospoda. I evo sad na Golgoti toga proročanstva ispunjenja: evo, pod teretom grehova celoga sveta leži Jagnje Božije zaklano i mrtvo!
O braćo, to je skupa žrtva i za naše grehe. Krv toga nezlobnog i krotkog Jagnjeta namenjena je svim vekovima i svim pokolenjima od prvog do poslednjeg čoveka na zemlji. Hristos je osetio bolove na krstu i zbog naših grehova u sadašnjem vremenu. On je oplakao u vrtu Getsimanskom i našu zlobu, i nemoć, i poročnost.
Krv svoju On je namenio i nama. Ne prezrimo, braćo, tu neiskazano skupu cenu kojom smo plaćeni. Zbog te žrtve Hristove mi upravo i imamo neku cenu kao ljudi. Bez te žrtve – ili ako odbacimo tu žrtvu – vrednost nas samih po sebi ravna se nuli, ravna se dimu bez ognja i oblaku bez svetlosti.
O Gospode nesravnjivi u milosti, pomiluj i nas! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Kroz lik Mojsija i tajnu Hristovog stradanja razotkriva se izbor koji razdvaja prolazno od večnog.
U besedi za nedelju 6. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božija veličina prevazilazi svu ljudsku moć i razumevanje.
U besedi za sredu Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava trenutke kada Hristos dolazi i menja život onih koji Ga traže.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
Tumačeći trenutak kada je rimski kapetan pred raspećem izgovorio neočekivano priznanje, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otvara sliku događaja koji ni vekovima kasnije ne prestaje da izaziva nedoumice.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za Veliku subotu objašnjava kako dve biblijske figure oblikuju sudbinu čoveka kroz pad i uzdizanje.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Pouka starca Siluana Atonskog otkriva drugačije razumevanje poznatih priča o čudesima i pomera pažnju sa čoveka na ono što se u njima zaista dešava.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Kada šarena jaja izgube pažnju najmlađih, ovaj brz i praktičan recept vraća ih na sto u sasvim drugačijem, primamljivom obliku, bez mnogo truda i sa sastojcima koje već imate.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.