Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Vest koja se prenosi sa posebnom pažnjom i gotovo tihim uzbuđenjem ovih dana kruži među vernicima širom Srbije: u Beograd stiže svetinja koja je vekovima retko napuštala okrilje Svete gore. Pojas Presvete Bogorodice, brižljivo čuvan u manastiru Vatoped i gotovo nikada iznošen iz tog monaškog sveta, 20. maja biće donet u srpsku prestonicu, uoči Spasovdana, čineći da taj praznik bude jedan od onih trenutaka koji se pamte i prepričavaju dugo nakon što prođu.
Nevidljiva mapa puta jedne svetinje
Ova relikvija će prvi put biti proneta u Spasovdanskoj litiji u gradu koji Bogorodicu slavi kao svoju zaštitnicu, a potom će biti izložena u Vaznesenjskoj crkvi i Hramu Svetog Save. Kako je planirano, 20. maja pojas će svečano biti ispraćen iz manastira Vatoped na Svetoj gori do broda u manastirskoj luci, odakle će morskim putem stići do Soluna.
Put zatim vodi do solunskog aerodroma, gde će iguman Jefrem, sa relikvijom i sveštenom pratnjom, avionom krenuti ka Srbiji. Na beogradskom aerodromu svetinju će, uz crkvene i državne počasti, dočekati patrijarh srpski Porfirije sa najvišim crkvenim i državnim velikodostojnicima. Đakon Vasilije Bursać, direktor Pokloničke agencije „Dobročinstvo“, ističe da je reč o događaju od izuzetnog značaja za Srpsku pravoslavnu crkvu i verni narod.
Blagoslov koji nadilazi vreme
– Ova relikvija je lični predmet Presvete Bogorodice i kao takva donosi blagodat kakvu naš prestoni Beograd i naša otadžbina Srbija nisu vekovima videli ni doživeli – kaže đakon Vasilije za „Novosti“.
– Pred nama je događaj koji će nesumnjivo ostati upisan u sveštenoj povesti Srpske pravoslavne crkve. To je veliki blagoslov Presvete Bogomajke koji, po promislu Božjem, dolazi u naše vreme i daruje se svima nama.
Printscreen/Republika News
Spasovdanska litija ima dugu tradiciju u Beogradu
Svaka hrišćanska duša u Srbiji osetiće radost i blagodat kojom ova svetinja osenjuje sve gde god se nalazi. Kada je despot Stefan proglasio Beograd srpskom prestonicom, posvetio ga je upravo Bogorodici. Beograd, kao Bogorodični grad, konačno dočekuje svetinju koja, sledstveno tome, dolazi u svoj dom. Po njegovim rečima, pojas Presvete Bogorodice dolazi u Srbiju i Beograd promislom i milošću Božjom, kao jedini mogući put.
Pravila koja traju već vekovima
– Kako crkveni red i poredak nalažu, patrijarh Porfirije je zamolio igumana manastira Vatopeda Jefrema, svog prijatelja i prijatelja naše Crkve i naroda, da donese ovu svetinju u prestonicu povodom gradske slave – objašnjava đakon.
– U čitavom poduhvatu prisutni su i posvećenost i trud Nenada Popovića, ministra zaduženog za oblast društvenog položaja Crkve u zemlji i inostranstvu. Svetinje Svete gore, među kojima je i pojas Presvete Bogorodice kao jedna od najvećih, izuzetno retko napuštaju Bogorodični vrt, kako se naziva ova monaška zajednica na Atosu.
– Kada se to ipak dogodi, poštuju se stroga pravila koja traju više od hiljadu godina – ističe sagovornik.
– O tome odlučuje Sveta epistasija, četvoročlano veće koje biraju predstavnici svih dvadeset svetogorskih manastira, sa sedištem u Kareji. Prenošenje svetinja u našoj Crkvi odvija se po tačno utvrđenim pravilima, uz sve propisane liturgijske činove. Pojas Presvete Bogorodice jeste napuštao Svetu Goru, ali samo u retkim i naročitim prilikama.
Svedočanstva vere i isceljenja
– To su uvek bili posebni razlozi, usmereni na ukrepljenje vere i darivanje nebeskog blagoslova vernom narodu koji dočekuje svetinju – kaže đakon. – Kada je pojas nošen u Rusiju, više od četiri miliona ljudi mu se poklonilo. To dovoljno govori o poštovanju, ali i o celebnoj, lekovitoj sili blagodati ove svetinje.
Brojna su svedočenja vernika o pomoći i isceljenjima koja se vezuju za ovu relikviju. Kako Crkva tumači takva iskustva, đakon Vasilije objašnjava:
– Kao čudesna, baš kako ih i nazivamo. U Svetom pismu za čudo se koristi i izraz znamenje. Kroz takva znamenja otkriva se Bog, Njegova ljubav i sila, blagodat koja je uvek prvotni činilac svakog čuda. Da bi se čudo dogodilo, potrebna je i snaga žive vere. Povest Crkve ispunjena je tim neprekidnim znamenjima koja Gospod, po svojoj bezgraničnoj ljubavi, šalje da nas utvrdi u veri. Sveti pojas pokrivao je Bogorodičinu utrobu dok je u Njoj obitavao još nerođeni Hristos, te se na njega prenela blagodat isceljenja.
SPC,Sveta Gora
Patrijarh Porfirije je na Blagovesti saopštio vest da u Beograd stiže pojas Presvete Bogorodice
U Vatopedu postoji drevna tradicija da se pobožnim hodočasnicima, na njihov zahtev, daju komadići trake osveštane na samom pojasu. Blagodašću časnog pojasa događaju se bezbrojna čuda, a i u Beogradu će verni, koji to žele, moći da dobiju deo takve osveštane trake.
Beograd kao tačka dodira sa svetinjom
Đakon otkriva da će svetinja sa beogradskog aerodroma biti preneta u Vaznesenjsku crkvu.
– Čim pojas bude unet u hram, verni će moći da mu priđu i poklone se – kaže on. – Postojaće, naravno, i trenuci kada, iz praktičnih bogoslužbenih razloga, to neće biti moguće. Sutradan, na dan gradske slave, u porti hrama biće služena sveta arhijerejska liturgija kojom će načalstvovati patrijarh, a verni će tokom službe moći da priđu svetinji.
U večernjim časovima, u 19 sati, počeće Spasovdanska litija, koju će predvoditi patrijarh. Pojas Presvete Bogorodice biće pronet beogradskim ulicama do Hrama Svetog Save, radi osveštanja grada i njegovih žitelja. Po dolasku u hram, započeće odgovarajuće službe, a svetinja će tokom narednih devet dana biti izložena vernom narodu na poklonjenje, na pomoć, blagoslov i isceljenje.
Vatoped kao duhovni koren
Đakon Vasilije navodi da je tokom rada u agenciji „Dobročinstvo“ više puta boravio u Vatopedu.
– Svaki ulazak u tu svetu obitelj donosi novu, jedinstvenu blagodat koja se izliva na svakog posetioca – kaže on. – Ime Vatoped svaki Srbin treba da izgovara sa poštovanjem, jer se upravo tu monah Sava, tada još mladi srpski princ, podvizavao na način koji je zadivio i samog igumana.
Shutterstock/Stanley Kalvan
Manastir Vatoped
U Vatopedu su se kao monasi prvi put susreli otac i sin, Sveti Simeon i Sveti Sava, i toliko su priložili manastiru da se i danas pominju kao drugi ktitori. Upravo tu rodila se i ideja o podizanju Hilandara. Među brojnim svetinjama koje se čuvaju u manastiru, pojas Presvete Bogorodice zauzima posebno mesto. Svaki put kada uđem u ovaj drugi po veličini svetogorski manastir, imam snažan osećaj da sam došao u svoj dom. Vatoped je, ako se tako može reći, Hilandar pre Hilandara.
Prema predanju, Bogorodica je sama isplela pojas od kamilje dlake, koji je nakon njenog usnuća predat apostolu Tomi. Kroz istoriju je prošao dug put od Jerusalima, preko Kapadokije i Carigrada, do Bugarske. Posle pobede srpske vojske nad Bugarima u bici kod Velbužda 1330. godine, zajedno sa delom časnog krsta prelazi u srpske ruke. Knez Lazar daruje pojas manastiru Vatoped, gde se i danas čuva u oltaru saborne crkve. U manastirskom paraklisu, posvećenom ovom svetom predmetu, nalazi se freska na kojoj knez Lazar prilaže kivot sa pojasom.
Tokom boravka svetinje u Hramu Svetog Save biće održana i konferencija o vezi Srba i manastira Vatoped, od vremena Svetog Save do danas, kao i projekcija dokumentarnog filma snimljenog u ovoj svetinji. Po blagoslovu patrijarha, ekipa Informativne službe Srpske pravoslavne crkve boravila je u Vatopedu i tom prilikom snimila ekskluzivni intervju sa igumanom Jefremom, koji će biti prikazan uoči dolaska pojasa.
– Časni pojas Presvete Bogorodice za nas je čudotvorna svetinja, nepresušni izvor isceljenja i utehe – zaključuje đakon Vasilije. – Njegova vrednost je neiskaziva, jer nosi neiscrpnu blagodat Majke Božje i povezan je sa njenim životom, kao i sa zemaljskim životom Gospoda Isusa Hrista. Velika je milost što ćemo imati priliku da mu priđemo, da ga celivamo i poklonimo se nečemu što je deo neba.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Miris zelenila i venčići od trave koje vernici nose kućama nisu samo deo praznične tradicije. Iza ovog običaja krije se sećanje na događaje koji povezuju Avrama, Mojsija i silazak Svetog Duha na apostole.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Detaljan plan kretanja litije od Vaznesenjskog hrama do Hrama Svetog Save, uz privremene obustave i izmene u saobraćaju, uz očekivano prisustvo velikog broja učesnika i prolazak kroz najprometnije gradske ulice.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje delovanje Duha istine kao unutrašnje svedočenje koje ne objašnjava samo veru, već je čini živom, prisutnom i lično doživljenom.
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje delovanje Duha istine kao unutrašnje svedočenje koje ne objašnjava samo veru, već je čini živom, prisutnom i lično doživljenom.
Od rada i baštovanstva do venčanja i odlaska na groblje - jeromonah Visokopetrovskog manastira u Moskvi razjašnjava šta Crkva zaista uči o Duhovima, a šta potiče iz narodnih zabluda i sujeverja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Silazak Svetog Duha na apostole – Duhove (Pedesetnicu), po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti, dok muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.