Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Vest koja se prenosi sa posebnom pažnjom i gotovo tihim uzbuđenjem ovih dana kruži među vernicima širom Srbije: u Beograd stiže svetinja koja je vekovima retko napuštala okrilje Svete gore. Pojas Presvete Bogorodice, brižljivo čuvan u manastiru Vatoped i gotovo nikada iznošen iz tog monaškog sveta, 20. maja biće donet u srpsku prestonicu, uoči Spasovdana, čineći da taj praznik bude jedan od onih trenutaka koji se pamte i prepričavaju dugo nakon što prođu.
Nevidljiva mapa puta jedne svetinje
Ova relikvija će prvi put biti proneta u Spasovdanskoj litiji u gradu koji Bogorodicu slavi kao svoju zaštitnicu, a potom će biti izložena u Vaznesenjskoj crkvi i Hramu Svetog Save. Kako je planirano, 20. maja pojas će svečano biti ispraćen iz manastira Vatoped na Svetoj gori do broda u manastirskoj luci, odakle će morskim putem stići do Soluna.
Put zatim vodi do solunskog aerodroma, gde će iguman Jefrem, sa relikvijom i sveštenom pratnjom, avionom krenuti ka Srbiji. Na beogradskom aerodromu svetinju će, uz crkvene i državne počasti, dočekati patrijarh srpski Porfirije sa najvišim crkvenim i državnim velikodostojnicima. Đakon Vasilije Bursać, direktor Pokloničke agencije „Dobročinstvo“, ističe da je reč o događaju od izuzetnog značaja za Srpsku pravoslavnu crkvu i verni narod.
Blagoslov koji nadilazi vreme
– Ova relikvija je lični predmet Presvete Bogorodice i kao takva donosi blagodat kakvu naš prestoni Beograd i naša otadžbina Srbija nisu vekovima videli ni doživeli – kaže đakon Vasilije za „Novosti“.
– Pred nama je događaj koji će nesumnjivo ostati upisan u sveštenoj povesti Srpske pravoslavne crkve. To je veliki blagoslov Presvete Bogomajke koji, po promislu Božjem, dolazi u naše vreme i daruje se svima nama.
Printscreen/Republika News
Spasovdanska litija ima dugu tradiciju u Beogradu
Svaka hrišćanska duša u Srbiji osetiće radost i blagodat kojom ova svetinja osenjuje sve gde god se nalazi. Kada je despot Stefan proglasio Beograd srpskom prestonicom, posvetio ga je upravo Bogorodici. Beograd, kao Bogorodični grad, konačno dočekuje svetinju koja, sledstveno tome, dolazi u svoj dom. Po njegovim rečima, pojas Presvete Bogorodice dolazi u Srbiju i Beograd promislom i milošću Božjom, kao jedini mogući put.
Pravila koja traju već vekovima
– Kako crkveni red i poredak nalažu, patrijarh Porfirije je zamolio igumana manastira Vatopeda Jefrema, svog prijatelja i prijatelja naše Crkve i naroda, da donese ovu svetinju u prestonicu povodom gradske slave – objašnjava đakon.
– U čitavom poduhvatu prisutni su i posvećenost i trud Nenada Popovića, ministra zaduženog za oblast društvenog položaja Crkve u zemlji i inostranstvu. Svetinje Svete gore, među kojima je i pojas Presvete Bogorodice kao jedna od najvećih, izuzetno retko napuštaju Bogorodični vrt, kako se naziva ova monaška zajednica na Atosu.
– Kada se to ipak dogodi, poštuju se stroga pravila koja traju više od hiljadu godina – ističe sagovornik.
– O tome odlučuje Sveta epistasija, četvoročlano veće koje biraju predstavnici svih dvadeset svetogorskih manastira, sa sedištem u Kareji. Prenošenje svetinja u našoj Crkvi odvija se po tačno utvrđenim pravilima, uz sve propisane liturgijske činove. Pojas Presvete Bogorodice jeste napuštao Svetu Goru, ali samo u retkim i naročitim prilikama.
Svedočanstva vere i isceljenja
– To su uvek bili posebni razlozi, usmereni na ukrepljenje vere i darivanje nebeskog blagoslova vernom narodu koji dočekuje svetinju – kaže đakon. – Kada je pojas nošen u Rusiju, više od četiri miliona ljudi mu se poklonilo. To dovoljno govori o poštovanju, ali i o celebnoj, lekovitoj sili blagodati ove svetinje.
Brojna su svedočenja vernika o pomoći i isceljenjima koja se vezuju za ovu relikviju. Kako Crkva tumači takva iskustva, đakon Vasilije objašnjava:
– Kao čudesna, baš kako ih i nazivamo. U Svetom pismu za čudo se koristi i izraz znamenje. Kroz takva znamenja otkriva se Bog, Njegova ljubav i sila, blagodat koja je uvek prvotni činilac svakog čuda. Da bi se čudo dogodilo, potrebna je i snaga žive vere. Povest Crkve ispunjena je tim neprekidnim znamenjima koja Gospod, po svojoj bezgraničnoj ljubavi, šalje da nas utvrdi u veri. Sveti pojas pokrivao je Bogorodičinu utrobu dok je u Njoj obitavao još nerođeni Hristos, te se na njega prenela blagodat isceljenja.
SPC,Sveta Gora
Patrijarh Porfirije je na Blagovesti saopštio vest da u Beograd stiže pojas Presvete Bogorodice
U Vatopedu postoji drevna tradicija da se pobožnim hodočasnicima, na njihov zahtev, daju komadići trake osveštane na samom pojasu. Blagodašću časnog pojasa događaju se bezbrojna čuda, a i u Beogradu će verni, koji to žele, moći da dobiju deo takve osveštane trake.
Beograd kao tačka dodira sa svetinjom
Đakon otkriva da će svetinja sa beogradskog aerodroma biti preneta u Vaznesenjsku crkvu.
– Čim pojas bude unet u hram, verni će moći da mu priđu i poklone se – kaže on. – Postojaće, naravno, i trenuci kada, iz praktičnih bogoslužbenih razloga, to neće biti moguće. Sutradan, na dan gradske slave, u porti hrama biće služena sveta arhijerejska liturgija kojom će načalstvovati patrijarh, a verni će tokom službe moći da priđu svetinji.
U večernjim časovima, u 19 sati, počeće Spasovdanska litija, koju će predvoditi patrijarh. Pojas Presvete Bogorodice biće pronet beogradskim ulicama do Hrama Svetog Save, radi osveštanja grada i njegovih žitelja. Po dolasku u hram, započeće odgovarajuće službe, a svetinja će tokom narednih devet dana biti izložena vernom narodu na poklonjenje, na pomoć, blagoslov i isceljenje.
Vatoped kao duhovni koren
Đakon Vasilije navodi da je tokom rada u agenciji „Dobročinstvo“ više puta boravio u Vatopedu.
– Svaki ulazak u tu svetu obitelj donosi novu, jedinstvenu blagodat koja se izliva na svakog posetioca – kaže on. – Ime Vatoped svaki Srbin treba da izgovara sa poštovanjem, jer se upravo tu monah Sava, tada još mladi srpski princ, podvizavao na način koji je zadivio i samog igumana.
Shutterstock/Stanley Kalvan
Manastir Vatoped
U Vatopedu su se kao monasi prvi put susreli otac i sin, Sveti Simeon i Sveti Sava, i toliko su priložili manastiru da se i danas pominju kao drugi ktitori. Upravo tu rodila se i ideja o podizanju Hilandara. Među brojnim svetinjama koje se čuvaju u manastiru, pojas Presvete Bogorodice zauzima posebno mesto. Svaki put kada uđem u ovaj drugi po veličini svetogorski manastir, imam snažan osećaj da sam došao u svoj dom. Vatoped je, ako se tako može reći, Hilandar pre Hilandara.
Prema predanju, Bogorodica je sama isplela pojas od kamilje dlake, koji je nakon njenog usnuća predat apostolu Tomi. Kroz istoriju je prošao dug put od Jerusalima, preko Kapadokije i Carigrada, do Bugarske. Posle pobede srpske vojske nad Bugarima u bici kod Velbužda 1330. godine, zajedno sa delom časnog krsta prelazi u srpske ruke. Knez Lazar daruje pojas manastiru Vatoped, gde se i danas čuva u oltaru saborne crkve. U manastirskom paraklisu, posvećenom ovom svetom predmetu, nalazi se freska na kojoj knez Lazar prilaže kivot sa pojasom.
Tokom boravka svetinje u Hramu Svetog Save biće održana i konferencija o vezi Srba i manastira Vatoped, od vremena Svetog Save do danas, kao i projekcija dokumentarnog filma snimljenog u ovoj svetinji. Po blagoslovu patrijarha, ekipa Informativne službe Srpske pravoslavne crkve boravila je u Vatopedu i tom prilikom snimila ekskluzivni intervju sa igumanom Jefremom, koji će biti prikazan uoči dolaska pojasa.
– Časni pojas Presvete Bogorodice za nas je čudotvorna svetinja, nepresušni izvor isceljenja i utehe – zaključuje đakon Vasilije. – Njegova vrednost je neiskaziva, jer nosi neiscrpnu blagodat Majke Božje i povezan je sa njenim životom, kao i sa zemaljskim životom Gospoda Isusa Hrista. Velika je milost što ćemo imati priliku da mu priđemo, da ga celivamo i poklonimo se nečemu što je deo neba.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Sukob predsednika SAD i pape Lava XIV podsetio je na niz dugogodišnjih sporova američkih predsednika i poglavara Katoličke crkve - od rata i migracija do pitanja života i vere.
Sezonska biljka iz šumskih predela, cenjena u pravoslavnoj tradiciji zbog snažnog dejstva na imunitet i prirodnog balansa koji uspostavlja nakon bogate praznične ishrane.
Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak Svetle sedmice donosi tumačenje događaja u kojem Hristos, prema hrišćanskom predanju, silazi u ad i donosi preokret koji se odnosi na čitavo čovečanstvo.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Poznati beogradski alas Renato Grbić biće na čelu Spasovdanske litije povodom slave prestonice, a poglavar Srpske pravoslavne crkve lično mu je dao blagoslov za ovu svetu dužnost.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak Svetle sedmice donosi tumačenje događaja u kojem Hristos, prema hrišćanskom predanju, silazi u ad i donosi preokret koji se odnosi na čitavo čovečanstvo.
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
Vozilo je sletelo s puta na nepristupačnom terenu nakon iznenadnog gubitka kontrole; sumnja se na zdravstveni problem, povređeni saputnik zbrinut u bolnici, bratstvo tuguje za poštovanim sabratom
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
Izjave poglavara Rimokatoličke crkve o nasilju izazvale burne reakcije u Izraelu, gde verski lideri upozoravaju na opasne posledice takvih stavova, dok Vatikan odgovara bez direktnog suočavanja sa optužbama.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.