Bio je među Hristovim učenicima, a zatim je kockom izabran da zauzme mesto izdajnika Jude.
Nakon izdaje Jude Iskariotskog, jednog od dvanaestorice najbližih učenika Isusa Hrista, apostoli su odlučili da izaberu njegovu zamenu. I u te dane apostol Petar je, ustavši među učenicima, rekao: „Treba, dakle, da jedan od ovih ljudi koji su bili s nama za sve vreme dok je među nama živeo i hodio Gospod Isus, počevši od krštenja Jovanova do dana kada se uznese od nas, bude s nama svedok Njegovog vaskrsenja.“
I postaviše dvojicu: Josifa, zvanog Varsava, koji je prozvan Just, i Matiju. I pomolivši se rekoše: „Ti, Gospode, poznavaoče srca svih, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao da primi mesto ove službe i apostolstva, od kojeg otpade Juda da ide na svoje mesto.“ I baciše kocku za njih, i kocka pade na Matiju; i bi ubrojan među jedanaest apostola. (Dela 1, 15–26)
Juda Iskariotski - izdajnik, a ne "izvršilac Promisla"
Običaj da se sporna pitanja rešavaju kockom, odnosno da se za odluku neposredno obraća Bogu, tada je bio veoma rasprostranjen. Biblija poznaje mnoge takve primere: zemlja je kockom podeljena između dvanaest Izrailjevih plemena; kockom su određivani gradovi za sveštenike i Levite; kockom su rešavana i najteža pitanja na sudu.
Tako je i Matija, a ne Varsava, izabran u krug dvanaestorice, ne „opštim glasanjem“, već kockom. A ko osim Boga zna kome je koji krst po meri? Njegovo ime samo se jednom pominje u knjizi Dela svetih apostola, istorijskoj hronici nastanka Crkve i prvih tridesetak godina njenog postojanja. Ali upravo njega je Spasitelj izabrao između mnogih učenika da popuni prazninu nastalu Judinom izdajom. Zašto?
Foto: SPC
Sveti apostom Matija
Zašto je apostola bilo 12
U Starom zavetu broj dvanaest označavao je punoću naroda koji je Bog izabrao, prema broju Izrailjevih plemena, jevrejskih rodovskih zajednica koje su potekle od dvanaestorice Jakovljevih sinova.
Istina, u Hristovo vreme od dvanaest plemena ostala su svega dva i nešto pripadnika trećeg. Ostala su nestala ili se asimilovala nakon raspada Solomonovog carstva (XVIII vek pre Hrista). A Jevreji su očekivali Mesiju koji će obnoviti narod Božji.
I On ga je obnovio. Samo ne onako kako su oni očekivali. Jevreji su verovali da će se obnova Izrailjevih plemena dogoditi u poslednja vremena. Izabravši dvanaestoricu apostola, Hristos je pokazao da je to doba nastupilo. Ali nije reč o starom Izrailju, već o novom.
Rođen u Vitlejemu
O životu apostola Matije zna se veoma malo. Možda i zato što su ga zbog sličnosti imena često mešali sa jevanđelistom Matejem, pa je čak i u različitim redakcijama jednog istog teksta, na primer apokrifnih „Dela Andreja i Matije“, njegovo ime zapisivano na različite načine.
Ovaj Matija, iz Judinog plemena, rođen je u Vitlejemu i od ranog detinjstva u Jerusalimu je proučavao Zakon Božji pod rukovodstvom Simeona Bogoprimca.
Ali Vitlejem nije samo mali grad udaljen osam kilometara od Jerusalima. Tamo je rođen car David, tamo je Jakov sahranio Rahilju, a prorok Mihej je, uprkos tome što je u njegovo vreme Vitlejem bio tek selo, prorekao da će se upravo u njemu roditi Mesija. I sedam vekova kasnije tamo su došli Josif i Marija da učestvuju u popisu stanovništva koji su sprovodili Rimljani. I rodio se Isus.
A još tridesetak godina kasnije, čuvši Njegove prve propovedi, Matija nije samo poverovao u ono što je govorio, već je pošao za Njim i postao Njegov učenik.
AI Gemini
Sveto pismo
Tajanstveni grad Mirmidon
Apokrifna „Dela Andreja“ najstariji su apostolski spis koji govori o apostolu Matiji. Upravo se u njima pripoveda kako su apostoli kockom određivali u koju će zemlju ko poći na propoved. Matiji su pripali Partija (Iran) i tajanstveni grad Mirminda.
Nažalost, izvorni tekst ovih „Dela“ nije sačuvan. Poslednji hrišćanski pisac koji ga je u VI veku imao u rukama, episkop Grigorije Turski, svoju „Knjigu o čudima blaženog apostola Andreja“ počinje pripovedanjem o tome kako je apostol Matija „objavljivao reč spasenja u gradu Mirmidonu“ i zbog toga dospeo u tamnicu, iz koje ga je izbavio apostol Andrej, koji je zbog toga i sam umalo platio životom.
Gde se nalazio taj tajanstveni grad Mirmidon, ili Mirminda? Naučnici se i danas spore oko toga.
Da li je apostol Matija bio na Crnom moru?
U Svetom pismu nema podataka o Matijinom uzrastu. Ali ako uzmemo u obzir da je bio učenik pravednog Simeona Bogoprimca, što bi značilo da je već tada imao oko dvadeset godina, a da je Simeon preminuo ubrzo nakon susreta sa Mladencem Isusom, onda je u vreme izbora među dvanaestoricu apostola Matija imao više od pedeset godina. Dakle, bio je oko 15 do 20 godina stariji od ostalih. Osim toga, bio je jedini među dvanaestoricom koji je imao svestrano farisejsko obrazovanje. Da li je putovao daleko na jug? Malo je verovatno, ipak zbog njegovih godina.
Što se, međutim, tiče putovanja u Makedoniju, tu nema ničeg nemogućeg. Matija je mogao da pomaže apostolu Pavlu, koji je prvi put posetio Makedoniju u jesen 49. godine i tamo osnovao prve hrišćanske zajednice u Evropi.
Sveti ljudi?
Što se tiče priče da su misionarski podvizi doveli apostola Matiju do obala Crnog mora, koje se u to vreme nazivalo Pontskim morem, to je najverovatnije pobožna legenda. U svakom slučaju, lokalna predanja o tome ćute. Iako sa sigurnošću i do detalja govore o boravku apostola Andreja Prvozvanog u tim krajevima i njegovom usponu na Kijevske gore. I o tome kako je u gradu Albaku, današnjem Bakuu, na zapadnoj obali Kaspijskog mora, na krst raspet apostol Vartolomej. I o tome kako je u Abhaziji stradao apostol Simon Kananit. A nedaleko od Jerevana nalazi se drevni manastir Ajrivank, koji je u narodu dobio naziv „Manastir Koplja“: sredinom I veka ovu svetu relikviju, koplje kapetana Longina kojim je proboden bok Hrista raspetog na Golgoti, tamo je doneo apostol Tadej. A o Matiji nigde ni reči.
SPC
12 apostola
Dvaput pogubljen
U ranoj hrišćanskoj Crkvi bila je poznata knjiga pod nazivom „Predanja Matijina“. O njoj je u III veku sa uvažavanjem govorio čuveni bogoslov Kliment Aleksandrijski, koji je nipošto nije smatrao jeretičkom. Ali ni ona, kao ni „Dela Andreja“, nije sačuvana do naših dana.
Prema crkvenom predanju, apostol Matija je mnogo puta bio na ivici smrti i život je završio kao mučenik. Oko 63. godine, kada se, prema njegovom žitiju, vratio u Judeju, prvosveštenik je bio Anan. Za vreme njegove službe i uz njegovo odobrenje apostol Jakov, polubrat Hristov i prvi jerusalimski episkop, bačen je sa krova hrama. Po njegovoj zapovesti uhvaćen je i u Jerusalim doveden i apostol Matija. Prvosveštenik je sazvao Sinedrion, na kojem je apostol osuđen na „kamenovanje“. Iako su rimske vlasti u to vreme takvo pogubljenje već bile zabranile kao varvarsko, presuda je izvršena. A potom su mu, za svaki slučaj, prema rimskom običaju odsekli glavu, u znak toga da je navodno bio protivnik cezara.
Ova glava se dugo čuvala u Carigradu, u hramu Svetih apostola. Još 1200. godine video ju je novgorodski hodočasnik Dobrinja Andrejković, budući arhiepiskop Antonije.
A mošti apostola Matije, koje je prema predanju pronašla majka cara Konstantina Velikog, carica Jelena, i danas se čuvaju u Nemačkoj, u Triru, u opatiji Svetog Matije.
Cena izbora
Gotovo svi apostoli završili su život kao mučenici. Ali još je čudesnije to što su živeli kao oni koji svakodnevno umiru (1. Kor. 15, 31). Svoj odnos prema smrti apostol Pavle objasnio je u Poslanici Filipljanima: „Jer je meni život Hristos, a smrt dobitak. … Imam želju umreti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje.“
Ko je sposoban da živi ne spuštajući se sa tako visoke lestvice? Niko! To nije čovekov izbor. Na apostolsku službu može postaviti samo Sam Bog: „Niste vi izabrali Mene, nego Ja vas izabrah i postavih vas da vi idete i rod donosite, i rod vaš da ostane“ (Jn. 15, 16).
Ali Gospod ne bira one koji nisu spremni da izaberu Njega, jer bi u suprotnom u tom izabranju bilo neke nepravde. A život apostola Matije primer je toga da sposobnost da se odgovori na ovaj poziv ne zavisi ni od godina ni od obrazovanja.
Apostol Pavle je upozoravao da oni koji žele da slede Hrista neće živeti srećno i bezbrižno. I Sam Spasitelj je više puta govorio da je sleđenje Njegovih zapovesti neizbežno povezano sa stradanjima. Ali stvar je u tome što je za onoga koji se odazove život bez Hrista mnogo strašniji od smrti. Jer na ovom svetu nema nekih različitih života, postoji samo jedan istinski život, život sa Bogom. Sve ostalo je surogat.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Život ovog hrabrog svedoka Hristove vere, ispunjen mučeništvom i ljubavlju prema Gospodu, danas služi kao inspiracija i podsećanje na snagu istinske pobožnosti.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.
Recept iz domaće kuhinje donosi jednostavnu poslasticu od nekoliko sastojaka, sa vazdušastim slojevima i bogatim čokoladnim punjenjem koje će obradovati i najmlađe i odrasle.