BOŽIĆ POČEO VELIČANSTVENOM PONOĆNOM LITURGIJOM: Ogromna radost u punom Hramu Svetog Save (FOTO, VIDEO)
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Život ovog hrabrog svedoka Hristove vere, ispunjen mučeništvom i ljubavlju prema Gospodu, danas služi kao inspiracija i podsećanje na snagu istinske pobožnosti.
Jedan od Dvanaest velikih apostola, čije je životno delo osvetljeno ljubavlju prema Hristu i nepokolebljivom verom u Njegovo učenje, Sveti apostol Matija, koji je rođen u Vitlejemu, iz plemena Judina, bio je učenik svetog Simeona Bogoprimca u Jerusalimu, gde je prvi put susreo svetlost Hristove istine.
Sveti Matija nije bio tek svedok Hristovih dela, već i delatni učesnik u širenju Jevanđelja. U njemu je kucalo srce ispunjeno verom, a njegove reči i dela bili su oličenje božanskog poslanja koje je primio o Pedesetnici, kada je Duh Sveti sišao na apostole. Putovao je Judejom, Etiopijom, pa čak i Makedonijom, šireći reč Gospodnju i neustrašivo se suočavajući sa opasnostima i iskušenjima. Njegova vernost Hristu bila je tolika da je, kada su ga neprijatelji hteli oslepeti, postao nevidljiv za njihove zle namere, pokazujući tako kako sila vere prevazilazi okove sveta.
No, kao i mnogi drugi apostoli pre i posle njega, Matija je na kraju položio život za Hrista. Izveden pred prvosveštenika Anana, on je neustrašivo svedočio o svom Gospodu, znajući da ga čeka smrtna osuda. Njegovo mučeništvo, ubistvo kamenjem, a zatim odsecanje glave sekirom, nije bilo kraj, već početak večne radosti u Hristovom naručju.
Danas, dok vernici pale sveće i uzdižu molitve Svetom apostolu Matiji, oni se sećaju i njegovih reči, hrabrosti i nepokolebljive vere. Njegovo mučeništvo postaje izvor nadahnuća za svakoga ko se suočava s iskušenjima vere, podsećajući nas da je istinska radost pronađena ne u prolaznim ovozemaljskim stvarima, već u večnom životu s Gospodom.
Na ovaj praznik, neka nam Sveti Matija bude vodič kroz iskušenja i neka nas ojača u veri, kako bismo i mi, poput njega, ostali postojani u svojoj ljubavi prema Hristu.

Zivotni put Svetog Andreja galilejskog ribara do mučenika na krstu u obliku slova X, obeležio je hrišćanstvo od Svete zemlje do obala Crnog mora.
Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Za sredu pete sedmice po Vaskrsu ruski svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini piše o odgovornosti sveštenstva, duhovnoj gladi naroda i tišini koja ne sme postati pravilo
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Prema jevanđelju, Isus Hristos je rođen tačno u ponoć, kada se najsjajnija zvezda koja se kretala od istoka prema zapadu zaustavila iznad pećine kraj Vitlejema.
Položajnik je simbol mudraca sa Istoka, koji su pratili zvezdu i došli da se poklone novorođenom Hristu.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Badnji dan po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Bogojavljenje. I katolici danas proslavljaju Bogojavljenje – praznik Tri kralja, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Požar u konaku za goste brzo je stavljen pod kontrolu zahvaljujući hrabrosti bratije i intervenciji mioničkih vatrogasaca.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
U hramu na Tašmajdanu služeno svečano večernje sa petohlebnicom, pročitano Jevanđelje o Rođenju Hristovom i podeljeni badnjaci vernom narodu.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.