Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Prepodobnomučenik Dometije je kroz svoje isposničko podvižništvo i mučeničku smrt, postao svetionik vere i postojanosti u Hristu. Rođen u dalekoj Persiji, u vreme cara Konstantina, Dometije je bio neznabožac sve dok mu milost Božja nije otkrila svetlost Hristove vere. U srcu mladog Dometija zapalila se ljubav prema Hristu tako snažno da je napustio sve svetovno, primio sveto krštenje i zamonašio se u manastiru kod grada Nisivije.
Uskoro je Dometije, vođen čežnjom za duhovnim usavršavanjem, napustio bratstvo i povukao se u osamu kod arhimandrita Nurvela, starca koji je u tihovanju proveo šezdeset godina, odbijajući da jede bilo šta kuvano. U ovoj pustinji, posvećen postu, molitvi i bdenju, Dometije je dostigao takvo duhovno savršenstvo da je isceljivao bolesnike i pomagao svima koji su dolazili kod njega tražeći utehu i isceljenje.
Međutim, sveta skromnost Dometijeva nije ostala nepoznata ni onima koji su progonili hrišćane. Kada je Julijan Odstupnik saznao za ovog Božjeg ugodnika, poslao je ljude da ga pronađu i ubiju. Pronašli su ga u njegovoj pećini, gde su ga zazidali živog zajedno sa dvojicom njegovih učenika. Tako je, u mukama, Sveti Dometije predao svoju dušu Bogu 363. godine, ulazeći u neprolazno Carstvo nebesko.
Danas se molimo Svetom Dometiju za njegovu pomoć i zastupništvo pred Gospodom. Jer, kao što je nekada isceljivao bolesne svojim molitvama, tako i danas vernici veruju da Sveti Dometije nastavlja da pomaže svima onima koji mu se sa verom obrate, noseći u srcu živi plamen vere koju je sam tako hrabro posvedočio.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Usledila je poseta Srpskoj pravoslavnoj opštoj gimnaziji "Kantakuzina Katarina Branković" i Duhovnom centru na Svetom Duhu, gde se gost upoznao sa obrazovnim programom i duhovnim životom te crkveno-školske institucije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Svetica koju danas proslavljamo podseća nas da, bez obzira na iskušenja i nepravde koje nas mogu snaći u životu, vera u Gospoda i postojanost u molitvi uvek donose duhovnu pobedu.
Svojom požrtvovanošću u veri i dobročinstvom, braća po krvi i po Hristu, iz starog Rima, zaslužili su venac večne slave od Gospoda, a njihovi podvizi i danas isceljuju dušu i telo.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.