Neustrašivi vojnik iz Milana svojim čudesima, isceljenjima i ljubavlju prema Hristu osvetlio je tamu idolopoklonstva i postao ugodnik Božji.
Srpska pravoslavna crkva 31. decembra obeležava uspomenu na Svetog mučenika Sevastijana i njegove saputnike u veri, one koji su kroz stradanje pronašli večni život u Hristu. Njegova priča, ispisana hrabrošću, ljubavlju i nesalomivom verom, ostaje svetionik svim generacijama vernika.
Sveti Sevastijan rođen je u Italiji i odrastao je u Milanu. Već u mladosti, kao vojnik izuzetne hrabrosti i ugleda, stekao je poverenje cara Dioklecijana, koji ga je postavio za načelnika svoje dvorske garde. Ipak, iznad svih ovozemaljskih počasti, Sevastijan je bio privržen neprolaznom Carstvu Božijem. U tajnosti je ispovedao veru u Hrista i molio se Bogu živome, neustrašivo šireći Jvanđelje čak i među onima koji su ga okruživali.
printskrin
Ikona Svetog Sevastijana
Njegova vera bila je vidljiva svima koji su ga sreli. Kada je dvojici zatvorenih hrišćana, Marku i Markelinu, pretila smrt i trenutak slabosti, Sevastijan ih je ohrabrio da istraju u veri. Govoreći im, njegovo lice zasijalo je poput anđela, donoseći svetlost u tamnicu i snagu u srca onih koji su posustajali.
Sveti Sevastijan bio je i posrednik mnogih čuda. Isceljivao je bolesne, krštavao neverne i širio nadu među onima koji su živeli u tami neznaboštva. Njegova dela obuhvatila su mnoga srca: tamničara Nikostrata, njegovu ženu Zou, vojvodu Klavdija i mnoge druge koji su kroz susret s njim upoznali snagu Hristove ljubavi.
printskrin
Ikona Svetog Sevastijana
Iako mučeništvo nije zaobišlo ni one koji su ga sledili, Sevastijanova vera nije posustala. Kada su ga vojnici streljali dok mu telo nije postalo nepregledna šuma strela, ostao je živ, kao svedok Božje sile. Njegova konačna smrt, motkama naneta, bila je samo prolazak u večni život i Carstvo nebesko.
Sveti mučenik Sevastijan i danas nas poziva na hrabrost i nepokolebljivost u veri. Njegov primer podseća nas da snaga vere nije u izbegavanju patnje, već u veri da je svaka žrtva za Hrista ulaznica u neprolaznu radost. Dok ga danas proslavljamo, neka njegova svetlost obasja naše puteve i osnaži nas u svakodnevnim borbama, da uvek ostanemo verni istinskom Carstvu – Carstvu nebeskom.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Ovaj zvuk nije samo poziv na molitvu, već nosi duboku duhovnu poruku, povezanu sa istorijom, tradicijom i verom. To je simbol nade i Božje milosti, koji je prešao put od drevnih truba do modernih zvonika.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
Paroh podgorički govorio je o darovima koje čovek prima od Boga, odgovornosti koju oni nose, ali i o strahu koji ne sme da postane stanje iz kojeg čovek više ne vidi sopstvene mogućnosti.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Ova svetiteljka posvetila je svoj život pomaganju stradalnicima, prkoseći nepravdi, gladi i progonima. Njeno mučeništvo i dela milosrđa ostaju večna inspiracija za sve generacije koje traže snagu u veri i žrtvi.
Ova svetica ustrajala je u svojoj veri čak i kada je bila suočena sa nehumanim mučenjima i smrću. Njena odanost Isusu, kroz neverovatne kušnje, inspiriše i danas, a njena hrabrost postavlja pitanje o našoj snazi da se odupremo iskušenjima.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Malu Gospojinu, po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Kodrat. Katolička crkva obeležava Svetog apostola Mateja, dok Jevreji danas obeležavaju Jom Kipur, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Sozona po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Jevstatije. Katolička crkva obeležava Svete Andreja Kim Taegona, Pavla Čong Hasanga i njihove saputnike, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
U besedi za ponedeljak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava nerazdeljivo jedinstvo Oca i Sina i pokazuje koliko je duboka razlika između ljubavi koja sjedinjuje i volje koja traži svoje.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.