Neustrašivi vojnik iz Milana svojim čudesima, isceljenjima i ljubavlju prema Hristu osvetlio je tamu idolopoklonstva i postao ugodnik Božji.
Srpska pravoslavna crkva 31. decembra obeležava uspomenu na Svetog mučenika Sevastijana i njegove saputnike u veri, one koji su kroz stradanje pronašli večni život u Hristu. Njegova priča, ispisana hrabrošću, ljubavlju i nesalomivom verom, ostaje svetionik svim generacijama vernika.
Sveti Sevastijan rođen je u Italiji i odrastao je u Milanu. Već u mladosti, kao vojnik izuzetne hrabrosti i ugleda, stekao je poverenje cara Dioklecijana, koji ga je postavio za načelnika svoje dvorske garde. Ipak, iznad svih ovozemaljskih počasti, Sevastijan je bio privržen neprolaznom Carstvu Božijem. U tajnosti je ispovedao veru u Hrista i molio se Bogu živome, neustrašivo šireći Jvanđelje čak i među onima koji su ga okruživali.
printskrin
Ikona Svetog Sevastijana
Njegova vera bila je vidljiva svima koji su ga sreli. Kada je dvojici zatvorenih hrišćana, Marku i Markelinu, pretila smrt i trenutak slabosti, Sevastijan ih je ohrabrio da istraju u veri. Govoreći im, njegovo lice zasijalo je poput anđela, donoseći svetlost u tamnicu i snagu u srca onih koji su posustajali.
Sveti Sevastijan bio je i posrednik mnogih čuda. Isceljivao je bolesne, krštavao neverne i širio nadu među onima koji su živeli u tami neznaboštva. Njegova dela obuhvatila su mnoga srca: tamničara Nikostrata, njegovu ženu Zou, vojvodu Klavdija i mnoge druge koji su kroz susret s njim upoznali snagu Hristove ljubavi.
printskrin
Ikona Svetog Sevastijana
Iako mučeništvo nije zaobišlo ni one koji su ga sledili, Sevastijanova vera nije posustala. Kada su ga vojnici streljali dok mu telo nije postalo nepregledna šuma strela, ostao je živ, kao svedok Božje sile. Njegova konačna smrt, motkama naneta, bila je samo prolazak u večni život i Carstvo nebesko.
Sveti mučenik Sevastijan i danas nas poziva na hrabrost i nepokolebljivost u veri. Njegov primer podseća nas da snaga vere nije u izbegavanju patnje, već u veri da je svaka žrtva za Hrista ulaznica u neprolaznu radost. Dok ga danas proslavljamo, neka njegova svetlost obasja naše puteve i osnaži nas u svakodnevnim borbama, da uvek ostanemo verni istinskom Carstvu – Carstvu nebeskom.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Ovaj zvuk nije samo poziv na molitvu, već nosi duboku duhovnu poruku, povezanu sa istorijom, tradicijom i verom. To je simbol nade i Božje milosti, koji je prešao put od drevnih truba do modernih zvonika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Timoteja po starom kalendaru i Svetog Isidora Peluzijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Andriju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Nakon godina nejasnih sudskih upisa i institucionalnih borbi, federalni sud priznao je istorijsko vlasništvo nad Sabornom crkvom Presvete Bogorodice, što se tumači kao važan signal za rešavanje i drugih otvorenih imovinskih pitanja SPC u BiH.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
Svetica koju danas proslavljamo podseća nas da, bez obzira na iskušenja i nepravde koje nas mogu snaći u životu, vera u Gospoda i postojanost u molitvi uvek donose duhovnu pobedu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Timoteja po starom kalendaru i Svetog Isidora Peluzijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Andriju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Maksima Ispovednika po starom i Svetog pravednog Simeona Bogoprimca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Blaža (Vlaha), dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.