Neustrašivi vojnik iz Milana svojim čudesima, isceljenjima i ljubavlju prema Hristu osvetlio je tamu idolopoklonstva i postao ugodnik Božji.
Srpska pravoslavna crkva 31. decembra obeležava uspomenu na Svetog mučenika Sevastijana i njegove saputnike u veri, one koji su kroz stradanje pronašli večni život u Hristu. Njegova priča, ispisana hrabrošću, ljubavlju i nesalomivom verom, ostaje svetionik svim generacijama vernika.
Sveti Sevastijan rođen je u Italiji i odrastao je u Milanu. Već u mladosti, kao vojnik izuzetne hrabrosti i ugleda, stekao je poverenje cara Dioklecijana, koji ga je postavio za načelnika svoje dvorske garde. Ipak, iznad svih ovozemaljskih počasti, Sevastijan je bio privržen neprolaznom Carstvu Božijem. U tajnosti je ispovedao veru u Hrista i molio se Bogu živome, neustrašivo šireći Jvanđelje čak i među onima koji su ga okruživali.
printskrin
Ikona Svetog Sevastijana
Njegova vera bila je vidljiva svima koji su ga sreli. Kada je dvojici zatvorenih hrišćana, Marku i Markelinu, pretila smrt i trenutak slabosti, Sevastijan ih je ohrabrio da istraju u veri. Govoreći im, njegovo lice zasijalo je poput anđela, donoseći svetlost u tamnicu i snagu u srca onih koji su posustajali.
Sveti Sevastijan bio je i posrednik mnogih čuda. Isceljivao je bolesne, krštavao neverne i širio nadu među onima koji su živeli u tami neznaboštva. Njegova dela obuhvatila su mnoga srca: tamničara Nikostrata, njegovu ženu Zou, vojvodu Klavdija i mnoge druge koji su kroz susret s njim upoznali snagu Hristove ljubavi.
printskrin
Ikona Svetog Sevastijana
Iako mučeništvo nije zaobišlo ni one koji su ga sledili, Sevastijanova vera nije posustala. Kada su ga vojnici streljali dok mu telo nije postalo nepregledna šuma strela, ostao je živ, kao svedok Božje sile. Njegova konačna smrt, motkama naneta, bila je samo prolazak u večni život i Carstvo nebesko.
Sveti mučenik Sevastijan i danas nas poziva na hrabrost i nepokolebljivost u veri. Njegov primer podseća nas da snaga vere nije u izbegavanju patnje, već u veri da je svaka žrtva za Hrista ulaznica u neprolaznu radost. Dok ga danas proslavljamo, neka njegova svetlost obasja naše puteve i osnaži nas u svakodnevnim borbama, da uvek ostanemo verni istinskom Carstvu – Carstvu nebeskom.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
Ovaj zvuk nije samo poziv na molitvu, već nosi duboku duhovnu poruku, povezanu sa istorijom, tradicijom i verom. To je simbol nade i Božje milosti, koji je prešao put od drevnih truba do modernih zvonika.
Stariji muškarac iz Ufe mesecima je obijao hramove tražeći novac za osnovne potrebe, a potom se vraćao na ista mesta, pokušavajući da na neobičan način umiri savest i ispravi ono što je učinio
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
Svetica koju danas proslavljamo podseća nas da, bez obzira na iskušenja i nepravde koje nas mogu snaći u životu, vera u Gospoda i postojanost u molitvi uvek donose duhovnu pobedu.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Sikeota po starom i Svetu velikomučenicu Irinu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pelegrina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.