Danas je velika slava: Obeležavamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija - Đurđic
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Sveti prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta bili su roditelji Svetog Jovana Preteče i Krstitelja.
SPC danas slavi praznik posvećen roditeljima Svetog Jovana Preteče i Krstitelja - Svetog proroka Zaharija i pravednu Jelisavetu.
Zaharije je bio načalnik sveštenika, "koje držaše osmu čredu služenja u hramu Jerusalimskom". Žena mu bila Jelisaveta, kći Sovije, sestre Svete Ane, majke Bogorodice.
U vreme cara Iroda,koji je bio poznat kao deteubica, Zaharija je služio jednoga dana u hramu kada mu se javio u oltaru angel Božji, od koga se Zaharija uplaši. A angel mu reče: "Ne boj se, Zaharija (Lk. 1)“. I objavi angel Zahariji, da će mu žena Jelisaveta roditi sina, prema molitvama njihovim pošto su oboje bili stari.
Kada Zaharija posumnja u reči nebesnog vesnika, reče mu angel: "Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom“.
Od toga Zaharija zaneme, i ne progovori sve dok mu se sin nije rodio i dok na daščici nije napisao: “Jovan mu je ime”.
Tada mu se otvoriše usta i on veličaše Boga.
Docnije, kada se rodi Gospod Isus i kada Irod poče ubijati decu Vitlejemsku, posla Irod ljude da nađu i sina Zaharijina i da ga ubiju. Jer, prema predanju, Irod je čuo šta se dogodilo sa Zaharijom i kako se rodi Jovan.
Videći vojnike, Jelisaveta uze Jovana u ruke, imao je tada godina i po, i pobeže s njim od kuće, "i begaše po kamenitim i pustim mestima".
A kada vide vojnike, gde je gone, ona povika gori: "Goro Božja, primi mater s detetom!“
"I otvori se stena i sakri u sebi majku i dete. Irod razjaren što Jovan ne bi posečen naredi te posekoše Zahariju pred oltarom. Krv Zaharijina prosu se po mermeru i stvrdnu se kao kamen, i osta tako kao svedočanstvo zločina Irodova".
A tamo gde se sakri Jelisaveta sa Jovanom otvori se pećina, i voda proteče i palma rodna izraste Božjom silom.
Posle 40 dana od smrti Zaharije preminula je i Jelisaveta. U pustinji je ostao Jovan…
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Jovanovi roditelji su bili stari ljudi, Zaharije i Jelisaveta, kojima je najveća želja bila da dobiju dete, ali to se nikako nije dešavalo.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.