Jovanovi roditelji su bili stari ljudi, Zaharije i Jelisaveta, kojima je najveća želja bila da dobiju dete, ali to se nikako nije dešavalo. Nisu odustali od molitvi Bogu i, kada su već bili jako stari, dogodilo se čudo. Jelisaveta je začela budućeg svetitelja.
Preko svojih anđela Bog je objavio rođenje Isaka od bezdetne Sare, i Samsona od bezdetnog Manoja i njegove žene, i Jovana Preteče od bezdetnih, Zaharije i Jelisavete.
Printscreen
Sveti Jovan Preteča i Krstitelj
U vreme cara Iroda, prvosveštenik Zaharije služio je u jerusalimskom hramu. Prema predanju, u oltaru mu se javio arhangel Gavrilo i objavio mu da će Jelisaveta roditi sina. Zaharije je posumnjao u njegove reči, jer su i on i njegova žena bili stari. Zaharije je tada od šoka navodno zanemeo. Progovorio je tek kada je, na dan obrezanja deteta, na daščici napisao: "Jovan mu je ime“ (Lk. 1, 63).
Kasnije, kada je Irod počeo da ubija decu u Vitlejemu i okolini, poslao je ljude da ubiju i Zaharijevog sina Jovana. Jelisaveta je sa detetom pobegla, a vojnici su ubili Zaharija pred oltarom.
Kao mlad, Jovan je otišao u pustinju gde se hranio korenjem i divljim medom. U propovedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
On je krštavao ljude u reci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim "ide onaj koji će ih krstiti Duhom svetim i ognjem".
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Biblijski opis ognjenih kola i uznesenja velikog starozavetnog proroka vekovima privlači pažnju vernika: kakvo je to "nebo", gde se nalazi raj i zašto Crkva ovaj događaj vidi kao praobraz Hristovog Vaznesenja?
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Iliju – Ilindan po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana. Katolička crkva obeležava Gospu od anđela, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Biblijski opis ognjenih kola i uznesenja velikog starozavetnog proroka vekovima privlači pažnju vernika: kakvo je to "nebo", gde se nalazi raj i zašto Crkva ovaj događaj vidi kao praobraz Hristovog Vaznesenja?
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Iliju – Ilindan po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana. Katolička crkva obeležava Gospu od anđela, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog podvižnika upozorava na opasnost navike i rasutih misli tokom molitve, podsećajući vernike da se prava molitva rađa tek kada u njoj učestvuju i um i duša.