U vreme cara Iroda, kada su nevina deca stradala, ovo dvoje svetitelja postali su svedoci patnji, ali i čudesa. Njihov život obasjan je Božjom milošću, a danas ih vernici proslavljaju kao simbole nade i roditeljske ljubavi.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom proroku Zahariji i pravednoj Jelisaveti, roditeljima Svetog Jovana Krstitelja. Ovaj svetiteljski par, čije su živote obasjali milost i čuda Božja, zauzimaju posebno mesto u srcima vernika, kao svedoci vere, stradanja i bezgraničnog poverenja u Božju promisao.
Sveti Zaharija, načalnik sveštenika iz osme črede koja je služila u hramu Jerusalimskom, bio je muž Jelisavete, kćeri Sovije, koja je bila sestra Svete Ane, majke Presvete Bogorodice. Njihove duše, prožete molitvom i verom, dugo su čekale na ispunjenje molbe za potomstvo, sve do trenutka kada se pred Zaharijom, dok je služio u hramu, pojavio anđeo Božji, donoseći radosnu vest. "Ne boj se, Zaharija," reče mu anđeo Gavrilo, i obznani mu da će njegova žena, uprkos starosti, roditi sina. Međutim, Zaharija posumnja u reči anđela, zbog čega mu usta zanemeše do rođenja sina, koji će biti svetlo sveta – Sveti Jovan Preteča.
Događaji koji slede obasjani su Božjom silom. Kada se Jovan rodio, Zahariji se povratio govor i on proslavi Gospoda, ispunjen zahvalnošću i radošću. Njegov život postao je težak u vreme strašnog progona dece pod carem Irodom. Pravedna Jelisaveta, u strahu za život deteta, pobegla je s malim Jovanom u divlje predele, tražeći utočište.
Printscreen/SPC
Ikona Svetog proroka Zaharije i pravedne Jelisavete
U svojoj molitvi povika: "Goro Božja, primi mater s detetom!" I, po Božjoj volji, stena se otvori, a majka i sin se sakriše od zločinačkih ruku vojnika. Na tom svetom mestu, Bog dade da poteče voda, a izraste rodna palma, pružajući utočište i Božji blagoslov.
Irod, razjaren što mali Jovan izmače njegovoj ruci, poslao je vojnike da ubiju proroka. Zaharija, koji se tada nalazio u hramu, bio je posečen pred samim oltarom, a njegova krv se stvrdnu po mermeru, ostavši zauvek svedočanstvo Irodovog zlodela.
Kroz ovakve životne borbe, ispunjene verom, ljubavlju i strašću mučeništva, Sveti Zaharija i pravedna Jelisaveta pokazali su put nade svim vernicima. Njihov sin, Sveti Jovan, odrastao je u pustinji, hranjen Božjom promisli, čekajući dan kada će se javiti na Jordanu i postati Krstitelj Gospoda Isusa Hrista.
Na ovaj praznik, Srpska pravoslavna crkva nas podseća na snagu vere koja prevazilazi sve prepreke, na roditeljsku ljubav koja podnosi najveće žrtve i na svetost života koji je posvećen Bogu. I mi smo, kao i prorok Zaharija, pozvani da se oslonimo na Božju promisao, ma kako neverovatne namere Gospoda ponekad izgledale.
Kroz molitve ovim svetiteljima, vernici nalaze utehu i podstrek da ustraju u veri i vrlini, s nadom da će im molitve biti uslišene, kao što su bile uslišene njihove Svetog proroka Zaharije i pravedne Jelisavete.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 3. septembra obeležavaju praznik posvećen svecu, jednom od Sedamdesetorice apostola, koji je širio svetlost Hristovog učenja i činio čuda u Edesi, isceljujući bolesne i donoseći veru narodu.
Praznik posvećen Preteči Gospodnjem, podseća nas na važnost pokajanja, čistote srca i blagoslova koje primamo kroz veru, a venčići od ivanjskog cveća nose simboliku naše posvećenosti Bogu, trajnog sećanja na ljubav i milost koja nas vodi kroz život.
Ovaj svetitelj, čiji je žitije obeleženo čudima od samog začeća, postao je simbol čistote, vere i odanosti Bogu, dok običaj pletenja venčića od cveća, na dan njegovog rođenja. podseća na važnost vrlina i blagoslova u našim životima.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.