Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 3. septembra obeležavaju praznik posvećen svecu, jednom od Sedamdesetorice apostola, koji je širio svetlost Hristovog učenja i činio čuda u Edesi, isceljujući bolesne i donoseći veru narodu.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri obeležavaju praznik posvećen Svetom apostolu Tadeju, setimo se svetlog lika ovog apostola, jednog od Sedamdesetorice, koji je bio istinski svedok i propovednik Hristove vere. Nije to onaj Tadej koji je među Dvanaestoricom, već onaj koji je prvi video i čuo Jovana Krstitelja, te se zadivio njegovom proročkom reči, i primio krštenje od njega. No, u susretu sa Hristom, Tadej je našao ono istinsko svetlo koje ga povede putem spasenja, postajući Isusov verni sluga i apostol.
Posle vaskrsenja i vaznesenja Gospodnjeg, Sveti Tadej je primio blagoslov da ide u Edesu, svoj rodni kraj, gde ga je Gospod poslao po obećanju datom knezu Avgaru. Još za života Hristovog, Avgar je poslao poslanike sa željom da vidi Gospoda, a Isus, saosećajući sa njegovom mukom, poslao mu je ubrus sa nerukotvorenim likom svojim.
Wikimedia/unknown Photo: Tohma
Ikona Svetog apostola Tadeja
Čudom Hristovim, Avgar je bio isceljen od gube, ali ne u potpunosti. Tek kada ga je Sveti Tadej podučio istinskoj veri i krstio u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, Avgar izađe iz vode očišćen i dušom i telom, potpuno zdrav.
I ne ostade ovaj dar blagoslova samo na knezu Avgaru. Glas o njegovom isceljenju i reč apostola Tadeja odjeknuše Edesom, i mnogi ljudi, videvši isceljenog vladara, odbaciše idole i nečisto življenje, primiše veru Hristovu i krstiše se. Tako grad Edesa, svetlim plamenom Jevanđelja, zasija u veri, postajući svetionik Hristovog učenja.
Sveti Tadej nije se zaustavio samo na Edesi, već je propovedao Jevanđelje po Siriji i Finikiji, donoseći svetlo Hristovo i u te zemlje. Upokoji se u Gospodu u gradu Viritu Finikijskom, završivši svoj zemaljski put, ali ostavljajući večno sećanje u srcima vernih.
Danas, kroz molitve i pesme u čast Svetog apostola Tadeja, vernici se prisećaju njegove žrtve i predanosti veri. Njegov život svedoči o sili Božijoj, koja ne samo da isceljuje tela, već i obnavlja duše, prosvetljujući narode u istini i veri. Sledeći Svetog Tadeja, obnovimo svoju veru i ljubav prema Hristu, uznoseći Mu molitve i hvale, s verom da će nas, kao i kneza Avgara, obasjati svetlost Hristova.
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Priča o ovom Hristovom učeniku, jednom od Sedamdesetorice odabranih, podseća nas na krštenje kneza Avgara, posle kojeg je potpuno ozdravio, i na grad Edesu koji je postao prvi hrišćanski centar.
Iza impozantne gvozdene kapije, nekoliko stotina metara pre samog manastira, nalaze se serpentine obrasle lekovitim biljem i cvećem neverovatnog izgleda i još neverovatnijih boja.
Na sveti dan Uspenija Presvete Bogorodice, vernici se okupljaju da na liturgijama proslave ovaj veliki trenutak, podsećajući se značaja pete Božje zapovesti i molitveno se sećajući njenog besprekornog života.
Ovaj praznik predstavlja molitveno sećanje na petoricu od sedamdeset apostola, čija su dela i žrtve osvetlila puteve vere kroz istoriju i danas služe kao inspiracija za sve pravoslavne vernike.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.