OVO JE NAJJAČE ORUŽJE PROTIV MRAČNIH POMISLI I OSEĆAJA TUGE! Sveti Ignjatije otkriva kako do "slatkog mira u Gospodu" i duhovnog preporoda!
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 3. septembra obeležavaju praznik posvećen svecu, jednom od Sedamdesetorice apostola, koji je širio svetlost Hristovog učenja i činio čuda u Edesi, isceljujući bolesne i donoseći veru narodu.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri obeležavaju praznik posvećen Svetom apostolu Tadeju, setimo se svetlog lika ovog apostola, jednog od Sedamdesetorice, koji je bio istinski svedok i propovednik Hristove vere. Nije to onaj Tadej koji je među Dvanaestoricom, već onaj koji je prvi video i čuo Jovana Krstitelja, te se zadivio njegovom proročkom reči, i primio krštenje od njega. No, u susretu sa Hristom, Tadej je našao ono istinsko svetlo koje ga povede putem spasenja, postajući Isusov verni sluga i apostol.
Posle vaskrsenja i vaznesenja Gospodnjeg, Sveti Tadej je primio blagoslov da ide u Edesu, svoj rodni kraj, gde ga je Gospod poslao po obećanju datom knezu Avgaru. Još za života Hristovog, Avgar je poslao poslanike sa željom da vidi Gospoda, a Isus, saosećajući sa njegovom mukom, poslao mu je ubrus sa nerukotvorenim likom svojim.
Čudom Hristovim, Avgar je bio isceljen od gube, ali ne u potpunosti. Tek kada ga je Sveti Tadej podučio istinskoj veri i krstio u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, Avgar izađe iz vode očišćen i dušom i telom, potpuno zdrav.
I ne ostade ovaj dar blagoslova samo na knezu Avgaru. Glas o njegovom isceljenju i reč apostola Tadeja odjeknuše Edesom, i mnogi ljudi, videvši isceljenog vladara, odbaciše idole i nečisto življenje, primiše veru Hristovu i krstiše se. Tako grad Edesa, svetlim plamenom Jevanđelja, zasija u veri, postajući svetionik Hristovog učenja.
Sveti Tadej nije se zaustavio samo na Edesi, već je propovedao Jevanđelje po Siriji i Finikiji, donoseći svetlo Hristovo i u te zemlje. Upokoji se u Gospodu u gradu Viritu Finikijskom, završivši svoj zemaljski put, ali ostavljajući večno sećanje u srcima vernih.
Danas, kroz molitve i pesme u čast Svetog apostola Tadeja, vernici se prisećaju njegove žrtve i predanosti veri. Njegov život svedoči o sili Božijoj, koja ne samo da isceljuje tela, već i obnavlja duše, prosvetljujući narode u istini i veri. Sledeći Svetog Tadeja, obnovimo svoju veru i ljubav prema Hristu, uznoseći Mu molitve i hvale, s verom da će nas, kao i kneza Avgara, obasjati svetlost Hristova.

Ovo sveto znamenje, stvoreno bez ljudske ruke, ne samo da je iscelilo obolelog kneza, već je svojom silom spaslo čitav grad od uništenja, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika kroz vekove.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Od prvog čuda Hrista u Kani Galilejskoj do kontinuiranih isceliteljskih dela u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, verski analitičar Predrag Đokić osvetljava duboke duhovne poruke i Božju milost koja ne poznaje granice.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Svečanost je okupila sveštenstvo i vernike, a posle bogosluženja uručena su visoka crkvena odlikovanja i priznanja zaslužnim parohijanima.