Danas je crveno slovo i jedna od najvećih slava: Obeležavamo Sabor svetog arhangela Mihaila - Aranđelovdan
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 3. septembra obeležavaju praznik posvećen svecu, jednom od Sedamdesetorice apostola, koji je širio svetlost Hristovog učenja i činio čuda u Edesi, isceljujući bolesne i donoseći veru narodu.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri obeležavaju praznik posvećen Svetom apostolu Tadeju, setimo se svetlog lika ovog apostola, jednog od Sedamdesetorice, koji je bio istinski svedok i propovednik Hristove vere. Nije to onaj Tadej koji je među Dvanaestoricom, već onaj koji je prvi video i čuo Jovana Krstitelja, te se zadivio njegovom proročkom reči, i primio krštenje od njega. No, u susretu sa Hristom, Tadej je našao ono istinsko svetlo koje ga povede putem spasenja, postajući Isusov verni sluga i apostol.
Posle vaskrsenja i vaznesenja Gospodnjeg, Sveti Tadej je primio blagoslov da ide u Edesu, svoj rodni kraj, gde ga je Gospod poslao po obećanju datom knezu Avgaru. Još za života Hristovog, Avgar je poslao poslanike sa željom da vidi Gospoda, a Isus, saosećajući sa njegovom mukom, poslao mu je ubrus sa nerukotvorenim likom svojim.
Čudom Hristovim, Avgar je bio isceljen od gube, ali ne u potpunosti. Tek kada ga je Sveti Tadej podučio istinskoj veri i krstio u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, Avgar izađe iz vode očišćen i dušom i telom, potpuno zdrav.
I ne ostade ovaj dar blagoslova samo na knezu Avgaru. Glas o njegovom isceljenju i reč apostola Tadeja odjeknuše Edesom, i mnogi ljudi, videvši isceljenog vladara, odbaciše idole i nečisto življenje, primiše veru Hristovu i krstiše se. Tako grad Edesa, svetlim plamenom Jevanđelja, zasija u veri, postajući svetionik Hristovog učenja.
Sveti Tadej nije se zaustavio samo na Edesi, već je propovedao Jevanđelje po Siriji i Finikiji, donoseći svetlo Hristovo i u te zemlje. Upokoji se u Gospodu u gradu Viritu Finikijskom, završivši svoj zemaljski put, ali ostavljajući večno sećanje u srcima vernih.
Danas, kroz molitve i pesme u čast Svetog apostola Tadeja, vernici se prisećaju njegove žrtve i predanosti veri. Njegov život svedoči o sili Božijoj, koja ne samo da isceljuje tela, već i obnavlja duše, prosvetljujući narode u istini i veri. Sledeći Svetog Tadeja, obnovimo svoju veru i ljubav prema Hristu, uznoseći Mu molitve i hvale, s verom da će nas, kao i kneza Avgara, obasjati svetlost Hristova.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ovo sveto znamenje, stvoreno bez ljudske ruke, ne samo da je iscelilo obolelog kneza, već je svojom silom spaslo čitav grad od uništenja, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika kroz vekove.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Od prvog čuda Hrista u Kani Galilejskoj do kontinuiranih isceliteljskih dela u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, verski analitičar Predrag Đokić osvetljava duboke duhovne poruke i Božju milost koja ne poznaje granice.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.