Iza impozantne gvozdene kapije, nekoliko stotina metara pre samog manastira, nalaze se serpentine obrasle lekovitim biljem i cvećem neverovatnog izgleda i još neverovatnijih boja.
U mestu En Karem nedaleko od Jerusalima, na uzvišenju koje izgleda kao da ga je projektovao najbolji arhitekta pejzažne arhitekture, nalazi se manastir posvećen prvom susretu Svetog Jovana Krstitelja i Isusa Hrista. Nastao je na mestu na kom su živeli Jelisaveta i Zaharija, roditelji Svetog Jovana, koje je, dok je Jelisaveta iščekivala porođaj posetila Bogorodica kojoj je arhangel Gavrilo u snu javio da će roditi Spasitelja.
Iako je veliki broj svetinja u Svetoj zemlji od 19. veka obnovljen, a porte oko njih uređene, reke hodočasnika koje hrle u ovaj deo sveta svedoče da je upravo manastir podignut na mestu susreta još nerođenih Jovana Preteče i Isusa Hrista mesto koje pleni posebnom lepotom i duhovnošću. Sam naziv mesta En Karem prevodi se kao "izvor u vinogradu", simbolišući kutak koji podseća na raj.
Shutterstock
Svetinja gde su se srele Bogorodica i majka Svetog Jovana
Shutterstock
O manastiru brinu monahinje iz Rusije
Iza impozantne gvozdene kapije, nekoliko stotina metara pre samog manastira, nalaze se serpentine obrasle lekovitim biljem i cvećem neverovatnog izgleda i još neverovatnijih boja.
Dalije, čije su bele, ljubičaste i purpurne latice veličine bebinog dlana, ne mogu a da ne izmame oduševljenje, baš kao i džinovske palme koje, čini se, svojim raskošnim krošnjama dodiruju nebo.
shutterstock.com
Sveti Jovan krsti Isusa Hrista u reci Jordan
Manastirsku portu koja može da parira najuređenijim parkovima uz neprekidne molitve održavaju vredne monahinje Ruske duhovne misije u Svetoj zemlji, trudeći se da ovo mesto pleni koliko duhovnošću, toliko i izgledom, da hodočasnicima koji ga jednom posete zauvek ostane "u oku".
Otac zanemeo kad je saznao da će dobiti sina
SPC
Sveti Jovan Krsitelj
Priča o rođenju Svetog Jovana Krstitelja jednako je čudesna kao i ambijent u kom je podignut manastir. Po predanju, Jelisaveta i sveštenik Zaharije, potonji roditelji Jovana Preteče, dugo nisu imali decu. U to vreme bezdetnost je bila velika sramota, pa su Jelisaveta i Zaharije stoički trpeli osude okoline, ujedno se uporno moleći da dobiju potomstvo.
Predanje dalje kaže da se Zahariju tokom jedne od mnogobrojnih molitvi u hramu javio anđeo i rekao da će on i Jelisaveta dobiti sina kojem bi trebalo da daju ime Jovan. Od straha, Zaharije je zanemeo, ne verujući da bi on i Jelisaveta u tako poznim godinama mogli da postanu roditelji. Čudo se, ipak, dogodilo: u najlepšem delu godine, 7. jula po novom kalendaru, Jelisaveta je na svet donela sina.
Običaji su nalagali da se familija okupi i odabere ime za bebu. Ovaj čin bio je pro forma, jer su u to vreme sinovi uvek dobijali ime po ocu. Dečak je trebalo da se zove Zaharije. Ali, ostareli Zaharije, mesecima nem, uzeo je drvenu tablu i na njoj ispisao: "Jovan mu je ime". Po predanju, tog trenutka vratila mu se moć govora. Rođaci su bili iznenađeni, ali je iznenađenje nadvladala sreća što je Jelisaveti i Zahariju ispunjena najveća želja.
Život u pustinji
Zbog ljubavi prema sinu ubrzo je postradao. Kad je car Irod naredio da sva deca do dve godine budu pogubljena, Zaharije nije hteo da otkrije gde se njegov sin Jovan nalazi.
A on je, kako stoji u žitiju, sa majkom Jelisavetom bio skriven u jednoj pećini u Judejskoj pustinji, gde promišlju Božjom vojnici cara Iroda nisu uspeli da ih pronađu. Bez majke je ostao svega 40 dana otkako mu je pogubljen otac.
"Pokajte se, jer blizu je Carstvo nebesko"
Eparhija mileševska
Freska Svetog Jovana Krstitelja
Po predanju, o njemu su vodili brigu anđeli sve dok nije stasao da drži propovedi. Njegove besede bile su magnet ne samo za obespravljen i siromašan narod, već i za bogatije slojeve društva.
O blizini carstva nebeskog govorio je toliko uverljivo da su ga netremice slušali svi, željni da se oslobode ovozemaljskih grehova i spreme za lekciju koja je i savremenom čoveku, reklo bi se, najteža – iskreno pokajanje.
"Pokajte se, jer blizu je carstvo nebesko", verovatno je ne samo hrišćanskim vernicima, već i ateistima celog sveta najpoznatija rečenica iz Jevanđelja po Jovanu.
Krštenja koja je Jovan Preteča obavljao u reci Jordan bila su zapravo obredna kupanja kako bi se pokajnici očistili od dotadašnjih grehova i pripremili za carstvo nebesko. Krstionice koje se nalaze u svim hrišćanskim hramovima zapravo su simbol Svete reke Jordan u kojoj je Jovan Preteča krstio, pored ostalih, i Isusa Hrista.
Iako se danas sa sigurnošću ne može reći gde se tačno nalazi mesto na Svetoj reci na kom je Jovan Preteča krstio Isusa Hrista, veruje se da je to bilo u mestu Vitavara. Hodočasnici koji odlaze na poklonjenje svetinjama u Svetoj zemlji prilikom posete Vitavari oblače posebne bele haljine, takozvane stihare i pogružavaju se, odnosno tri puta zaranjaju i izlaze iz Svete reke kako bi simbolički sprali svoje grehe.
Rečenica iz molitve Presvetoj Bogorodici
Po predanju, u manastiru Ruske duhovne misije u Svetoj zemlji izgovorena je i rečenica koja se nalazi u molitvi Presvetoj Bogorodici. Kad je, naime, Jelisaveta ugledala svoju veoma mladu rođaku Mariju iz Nazareta koja joj je došla u goste u En Karem, pozdravila ju je rečima:
- Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! Ali zašto sam toliko mila, da mi dođe majka Gospoda moga? Čim je zvuk tvog pozdrava stigao u uši moje, beba u mojoj utrobi počela je da skakuće od radosti. Blažena je ona koja je verovala da će Gospod ispuniti svoja obećanja!.
printskrin youtube/SPC
Bogorodica drži malog Isusa Hrista
Jelisaveta je prva prepoznala da će njena mlada rođaka Devica Marija roditi Spasitelja, a njen još nerođeni sin Jovan Preteča iz majčine utrobe pozdravio je svog šest meseci mlađeg rođaka koji će ispisati novu istoriju sveta. U spomen na taj susret u molitvi Presvetoj Bogorodici jedna od rečenica glasi: "Blagoslovena si ti među ženama i blagosloven je plod utrobe tvoje", kao neprolazna zahvalnost vernika za prvi dolazak Spasitelja.
Prema rečima blaženopočivšeg episkopa Atanasija funckija Carigrada je trebalo da bude neverovatna, a sve to je naveo vodeći se činjenicama koje je zabeležio u Patrologiji.
Hram Vaskrsenja Hristovog, takođe poznat i kao hram Groba Gospodnjeg ili crkva Vaskrsenja Hristovog ili crkva Svetog Groba se nalazi unutar zidina starog grada Jerusalima.
U Svetoj zemlji se prepliću tri religije, sa brojnim svetim mestima koja su od značaja za hrišćanstvo, judaizam i islam. Među njima se izdvaja manastir Svetih Arhangela, koji je podigao kralj Milutin, kao pečat postojanja srpskog pravoslavlja u Jerusalimu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vlasti Jordana najavile su da će uoči jubileja 2030. godine biti izgrađeni kompleks za hodočasnike i muzej, uz velika ulaganja u Al-Magtas, tradicionalno mesto Hristovog krštenja
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.