Na praznik u kojem priroda postaje svetinja, a voda nosi Božju moć, Srpska pravoslavna crkva slavi uspomenu na Krštenje Hristovo i silazak Duha Svetoga, dok osvećena voda postaje izvor duhovne i lekovite snage za verne.
Danas, na veliki praznik Bogojavljenja, Srpska pravoslavna crkva slavi jedan od najsvetijih događaja u životu Gospoda našeg Isusa Hrista – njegovo Krštenje na reci Jordanu. Na ovaj sveti dan, 19. januara, svet slavi i silazak Duha Svetoga u obliku goluba, dok sa neba odjekuje božanski glas Oca: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji.“ Ovaj trenutak otkriva svetu Tajnu Trojstva – Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, jednosušne i nerazdeljive prirode.
Bogojavljenje nije samo trenutak u kojem se slavi teološka istina o Božjoj Trojici, već i dan kada se Bog objavljuje ljudima kroz svoju milost. Na ovaj praznik, u svim crkvama i hramovima širom naše zemlje, osvećuje se voda koja nosi specijalnu blagoslovenu snagu. Ova voda, uz veru i molitvu, dobija duhovnu i lekovitu moć. Čuva se u posebnim posudama i koristi tokom cele godine, a njena osobitost leži u tome što ostaje sveža i osvećena, bez obzira na vreme koje prolazi.
Printscreen
Ikona Krštenja Hristovog
Bogojavljenska voda ima ne samo duhovnu, već i praktičnu vrednost – kroz nju se vernici povezuju s Božjom blagodatima i koriste je u trenucima bolesti, nesreće ili bilo koje druge nedaće. Na sam Dan Bogojavljenja, osvećenom vodom može se poprskati svaki kutak u domu. Čineći ga svetim i ispunjenim blagoslovom.
Međutim, važno je napomenuti da u drugim danima ove svetkovine voda treba da se čuva u posebnoj pobožnosti, uvereni da je najdublja snaga prisutna u njenoj čistoj veri. Zdravima se preporučuje da je piju postom, kao pričešće, kako bi u potpunosti osetili snagu ove blagoslovene tečnosti koja nosi božansku milost.
Na Bogojavljenje, tako, čitava priroda postaje svetinja, a čovek se poziva da se sredi, obazri i osveži. U ovoj svetoj vodi, svi mi nalazimo duhovnu snagu i blagostanje, verujući da kroz nju dolazi Božji blagoslov.
Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Iako nose isti naziv, samo jedan se obeležava kao zaseban praznik, a običaji i post vezani za Krstovdan temelje se na različitim teološkim principima i nose drugačiju simboliku.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Karpa i Alfeja po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Medarda, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.