Kopernikus RTV ŠidNa sam dan Bogojavljenja crkva dozvoljava da se tom vodicom krope sve odaje i svaki kutak i da sva čeljad šiju koliko ko hoće
Sveti vladika Nikolaj često je govorio o moći bogojavljenske vodice koja leči telo i dušu, kao i njenom mestu u svakodnevnom životu vernika.
Bogojavljenska voda, blagodat koja se osvećuje na svetom prazniku Bogojavljenja, ima duboko ukorenjeno mesto u životu pravoslavnih vernika. Njen značaj nije samo u ritualnoj simbolici, već i u praktičnoj i duhovnoj moći koju nosi. U pravoslavlju, ova voda nije samo obična tečnost, već nosi blagoslov i svežinu koju vernici pažljivo čuvaju kroz celu godinu. Kroz vekove je postala neizostavan deo života vernika, pružajući duhovnu utehu, zaštitu i lečenje onima koji je s verom upotrebljavaju.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović, u svom delu Duhovne pouke, o Bogojavljenskoj vodi govori sa posebnim poštovanjem i divljenjem. Njegove reči ističu snagu ove blagoslovene tečnosti, koja, kako ističe, godinama ostaje sveža, ukusna, osvećena i lekovita. On objašnjava da se u mnogim životnim teškoćama, Bogojavljenska voda koristi kao moćno sredstvo pomoću kojeg vernici dobijaju duhovnu i telesnu utehu.
wikimedia
Vladika Nikolaj Velimirović
"Bogojavljenska voda divna je potvrda pravoslavne vere", piše vladika Nikolaj. "Njena je osobina da godinama ostaje sveža, ukusna, osvećena i lekovita. Odavno se čuva običaj da se ova vodica čuva u naročitom sudiću cele godine, jer ona pomaže u svakoj bolesti i kad mala deca imaju strah noću, i kad čoveku naglo pozli i kad mu hrana ne prija i kad ne može da podnosi bolove u bolesti i kad mu se smućuju pomisli i ne zna kako jednu stvar da reši – i uopšte, mnogobrojni su prilike u životu i teškoće kad se Bogojavljenska vodica sa verom upotrebi i stvarno koristi."
shutterstock.com
Posle Bogojavljenja, Bogojavljenska voda se koristi samo u bolesti, a vernici je piju uz post
Vladika Nikolaj dalje naglašava posebnost dana Bogojavljenja, kada crkva dozvoljava vernicima da ovom svetom vodom posvete domove i ispune ih duhovnim mirom: "Na sam dan Bogojavljenja crkva dozvoljava da se tom vodicom krope sve odaje i svaki kutak i da sva čeljad piju koliko ko hoće." Međutim, u ostalim danima, Bogojavljenska voda se koristi samo u bolesti, a vernici je piju uz post, kao čin duhovnog pročišćenja i zdravlja.
Vladika Nikolaj podseća na tradiciju koja se održala i u nekim delovima Makedonije, gde ljudi u prvom delu Velikog posta ništa ne jedu, a trećeg dana posteći, piju Bogojavljensku vodu kao znak svete čistoće. Ova praksa, kao i mnoge druge iz prošlih vekova, svedoči o dubokom poštovanju ove blagoslovene tečnosti, koja je, prema rečima vladike Nikolaja, upotrebljavana čak i za one koji nisu mogli da se pričeste zbog velikog greha, ali su postili i okušavali ovu svetu vodu.
Shutterstock
Na sam dan Bogojavljenja crkva dozvoljava da se tom vodicom krope sve prostorije doma, da je svi ukućani piju koliko hoće
Na kraju, vladika Nikolaj ističe važnost čuvanja Bogojavljenske vode u svakom domu, jer ona nije samo sredstvo za telesno izlečenje, već i duhovnu zaštitu, koju vernici čuvaju kroz čitavu godinu. "Svaka kuća, na dan Bogojavljanja, kad sveštenik sveti vodu, treba da uzme u naročit sud i da se čuva tokom godine", zaključuje vladika Nikolaj.
Na praznik u kojem priroda postaje svetinja, a voda nosi Božju moć, Srpska pravoslavna crkva slavi uspomenu na Krštenje Hristovo i silazak Duha Svetoga, dok osvećena voda postaje izvor duhovne i lekovite snage za verne.
Tokom posete Srbiji šeih Imran Hosein izneo je tumačenje proročanstava koja, kako tvrdi, ukazuju na burne događaje — od predstojećeg sukoba do simboličkog pomena Konstantinopolja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 27. četvrtak po Duhovima pokazuje kako istina i ljubav oslobađaju od lažnih uticaja i vode ka unutrašnjem miru i duhovnom rastu.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnomučenika Stefana Novog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Prepodobnog Danila Stolpnika. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi.