“SRBI I RUSI ŽIVE SKLADNO KROZ ISTORIJU, A TAKO ĆE BITI I UBUDUĆE”: Jasna poruka patrijarha Porfirija sa osnivačke skupštine Ruskog istorijskog društva u Srbiji
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
U Beogradu je danas, u svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi, održana osnivačka skupština Ruskog istorijskog društva u Srbiji — institucije koja, kako je istaknuto, ima za cilj da se snažno suprotstavi svakoj reviziji istorije i da čuva istinu o srpskom i ruskom narodu.
Na skupu su prisustvovali patrijarh srpski Porfirije, mitropolit Babački Irinej i mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, kao i brojne ličnosti iz političkog i javnog života Srbije — među njima ministar unutrašnjih poslova i predsednik SPS-a Ivica Dačić, ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko, predstavnici Republike Srpske i Crne Gore.
Prisutne je pozdravio predsednik Saveta predstavništva Aleksandar Vulin, dok je osnivačka skupština započela intoniranjem himni Rusije, Republike Srpske i Srbije i odavanjem pošte minutom ćutanja nedavno preminulom generalu Nebojši Pavkoviću.
Tanjug/ANA PAUNKOVIĆ
Osnivačka skupština Ruskog istorijskog društva u Srbiji
Patrijarh Porfirije: "Verujem da će rad ove institucije unaprediti veze naših naroda"
U svom nadahnutom obraćanju, patrijarh Porfirije je istakao da se prisutni nisu okupili samo da bi obeležili prijateljstvo i bratske odnose dva naroda, već i da bi potvrdili i zapečatili zavet koji su ostavili preci i prethodnici.
— U tom duhu, svečano otvaranje institucije Ruskog istorijskog društva u Srbiji predstavlja potvrdu kontinuirane i međusobne duhovne povezanosti naša dva naroda, srpskog i ruskog, koji skladno žive kroz istoriju i koji će, siguran sam, uz Božju pomoć, tako i u budućnosti živeti — poručio je patrijarh.
On je naglasio da se Srbi i Rusi kroz vekove oslanjaju na neupitni božanski Hristov sud kao jedino nerelativno merilo istine, ističući da je u vremenu strašnog istorijskog revizionizma, kada se činjenice zanemaruju, osnivanje ovakvog društva od presudne važnosti.
— Verujem da će rad ove institucije unaprediti postojeće duhovne, kulturne i druge veze naših naroda i učiniti sve da istina ne bude robinja u geografskom i kulturnom prostoru — dodao je patrijarh Porfirije.
Tanjug/ANA PAUNKOVIĆ
Patrijarh srpski Porfirije sa zvaničnicima države Srbije
Ambasador Harčenko: "Zajednička istorija je temelj odnosa Srba i Rusa"
Ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko ocenio je da je osnivanje Ruskog istorijskog društva u Srbiji — dobar temelj za buduću saradnju u sferi proučavanja istorije, ali i u oblasti nauke, obrazovanja i kulture.
— Zajednička istorija je temelj odnosa Srba i Rusa. Želimo da verujemo i imamo nadu da će ovo društvo dati podsticaj saradnji dve zemlje u svim sferama — rekao je Harčenko.
Tanjug/ANA PAUNKOVIĆ
Ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko
Sergej Nariškin: "Vezuju nas vera, kultura i zajedničke pobede"
Video-porukom prisutnima se obratio predsednik Ruskog istorijskog društva i direktor Spoljne obaveštajne službe Ruske Federacije Sergej Nariškin, koji je podsetio na istorijsko bratstvo srpskog i ruskog naroda.
— Naše istorijske veze učvršćuje jedinstvo u veri i bliskost kultura, kao i sličnost naših tradicionalnih vrednosti — rekao je Nariškin.
On je podsetio da su Srbi i Rusi zajedno izvojevali pobedu u borbi za nezavisnost Srbije od Osmanskog carstva, zajedno prolazili kroz stradanja u oba svetska rata, i da su krajem 20. veka delili sudbinu raspada svojih država.
Govoreći o savremenim izazovima, Nariškin je istakao da Rusija — veoma ceni nezavisan kurs Srbije —, uz ocenu da strateško partnerstvo dve zemlje — donosi plodove obema državama.
Tanjug/ANA PAUNKOVIĆ
Vladika bački Irinej
Novi temelj zajedničkog sećanja
Osnivanjem Ruskog istorijskog društva u Srbiji učvršćeni su temelji zajedničkog sećanja i duhovnog jedinstva Srba i Rusa — naroda koji kroz vekove dele veru, stradanje i nadu u Hristu.
Kako je poručeno na skupu, novoformirana institucija ima misiju da čuva istinu, da se suprotstavlja istorijskim manipulacijama i da u zajedničkom duhu svedoči o neraskidivom bratskom savezu koji povezuje Srbiju i Rusiju — savez čiji su koreni u veri, a kruna u istini.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski uzeo je učešće u molitvi sa arhijerejima i vernicima, dok se završava velika obnova Velike crkve ovog istorijskog manastira.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.