U pravoslavnoj duhovnosti postoji jedno važno pravilo vezano za post.
U toku je Vaskršnji post, najduži i najstroži post u crkvenoj godini, koji vernici provode, pripremajući se za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Ovaj period ima posebno mesto u duhovnom životu hrišćana jer nije samo vreme promene načina ishrane, već pre svega vreme unutrašnjeg preispitivanja, molitve i borbe sa sopstvenim slabostima.
Tokom Vaskršnjeg posta vernici nastoje da se uzdrže od mrsne hrane (sada se mahom posti na vodi), ali crkvena tradicija podseća da je telesni post samo jedan deo duhovnog podviga.
shutterstock.com
Post i gordost ne idu zajedno
Mnogo važnije od toga jeste da čovek pokuša da se uzdrži od loših misli, osuđivanja, gneva i svake vrste zla.
Sveti oci su kroz vekove naglašavali da se post ne sme svesti samo na pravila o hrani, niti na spoljašnje pokazivanje pobožnosti. Naprotiv, oni upozoravaju da je jedna od najvećih opasnosti upravo gordost - osećaj da je čovek zbog svog posta bolji od drugih. Kada se post pretvori u razlog za hvalisanje, tada se gubi njegov pravi smisao.
Zato u pravoslavnoj duhovnosti postoji i jedno važno pravilo: post treba da bude tih i nenametljiv.
On se ne ističe pred drugima niti se o njemu govori sa ponosom. Vernik se trudi da svoj podvig nosi u skromnosti i smirenju, jer je cilj posta pre svega borba sa sopstvenim egoizmom.
Upravo na to podseća i arhimandrit Vasilije Kostić, govoreći o jednoj naizgled maloj, ali suštinski važnoj razlici u načinu na koji govorimo o postu:
- Svetitelji kažu: "Nikad nemoj reći Ja postim". "JA postim", ako kažeš to i tako, promašio si, izgubio si blagoslov posta. Kaže se: "Vreme je posta, a podrazumeva se da postim". Razlika je velika, jer kad kažeš JA na početku, sve je gotovo, jer suština posta jeste borba sa tim JA odnosno borba sa tim egoizmom.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.