U pravoslavnoj duhovnosti postoji jedno važno pravilo vezano za post.
U toku je Vaskršnji post, najduži i najstroži post u crkvenoj godini, koji vernici provode, pripremajući se za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Ovaj period ima posebno mesto u duhovnom životu hrišćana jer nije samo vreme promene načina ishrane, već pre svega vreme unutrašnjeg preispitivanja, molitve i borbe sa sopstvenim slabostima.
Tokom Vaskršnjeg posta vernici nastoje da se uzdrže od mrsne hrane (sada se mahom posti na vodi), ali crkvena tradicija podseća da je telesni post samo jedan deo duhovnog podviga.
shutterstock.com
Post i gordost ne idu zajedno
Mnogo važnije od toga jeste da čovek pokuša da se uzdrži od loših misli, osuđivanja, gneva i svake vrste zla.
Sveti oci su kroz vekove naglašavali da se post ne sme svesti samo na pravila o hrani, niti na spoljašnje pokazivanje pobožnosti. Naprotiv, oni upozoravaju da je jedna od najvećih opasnosti upravo gordost - osećaj da je čovek zbog svog posta bolji od drugih. Kada se post pretvori u razlog za hvalisanje, tada se gubi njegov pravi smisao.
Zato u pravoslavnoj duhovnosti postoji i jedno važno pravilo: post treba da bude tih i nenametljiv.
On se ne ističe pred drugima niti se o njemu govori sa ponosom. Vernik se trudi da svoj podvig nosi u skromnosti i smirenju, jer je cilj posta pre svega borba sa sopstvenim egoizmom.
Upravo na to podseća i arhimandrit Vasilije Kostić, govoreći o jednoj naizgled maloj, ali suštinski važnoj razlici u načinu na koji govorimo o postu:
- Svetitelji kažu: "Nikad nemoj reći Ja postim". "JA postim", ako kažeš to i tako, promašio si, izgubio si blagoslov posta. Kaže se: "Vreme je posta, a podrazumeva se da postim". Razlika je velika, jer kad kažeš JA na početku, sve je gotovo, jer suština posta jeste borba sa tim JA odnosno borba sa tim egoizmom.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.