Shutterstock/Andrii Koval/Republika/Printscreen you tubeRiba
U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, kaže teolog Aleksandar Đurđević.
Tokom posta, vernicima je dozvoljeno da jedu samo riblje meso (makar ponekad kao tokom sadašnjeg Vaskršnjeg posta), ali mnogi se pitaju – zašto je meso ribe posno, a meso drugih životinja nije.
Ovo pitanje ima teološke, kulturne i praktične osnove.
U hrišćanstvu, riba se smatra lakšom hranom, simbolizuje duhovno čišćenje i nije toliko "krvava“ kao meso kopnenih životinja. Zbog toga se često smatra izuzetkom u postnoj ishrani.
- Hrana koja se jede u toku posta je ista ona koju su u doba Rimljana vernici mogli sebi da priušte, a to su riba i povrće - naveo je on na svom Instagram profilu.
Dodao je da riba i morski plodovi nisu smatrani luksuznom hranom u biblijsko vreme, dok danas to jesu.
Republika
Aleksandar Đurđević
- Riba nije toplokrvna životinja i njeno meso podleže drugačijoj klasifikaciji nego meso sisara ili nekih ptica. Ovo razlikovanje ima korene u drevnoj crkvenoj praksi, gde je meso toplokrvne životinje predstavljalo luksuz i bilo simbol uživanja, dok je riba bila skromnija hrana. U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, već se odnosi na tradiciju i duhovno značenje posta - objasnio je Đurđević.
Riba je istorijski smatrana jednostavnijom i skromnijom hranom i bilo je lakše uloviti ribu nego čuvati stoku.
- Takođe, njen ulov nije bio luksuz kao uzgoj stoke, što je isto klasifikovalo kao posnu hranu. Riba ima poseban značaj u hrišćanstvu i ona je simbol prvih hrišćana - zaključio je.
Otac Srboljub Miletić se svojevremeno ovim pitanjem bavio i na sajtu Svetosavlje i rekao da se, između ostalog, riblje meso svrstava u posnu hranu jer različito utiče na raspoloženje od mesa ostalih životinja.
Shutterstock/Jacek Chabraszewski
Riba
- Riba se ne jede u toku svakog posta. Ima sedam vrsta, ili nivoa posta, od nule do mesa; t.j. od neuzimanja nikakve hrane, kao na primer na Veliki petak, pa do uzimanja mesa. Sveti oci ni morsku hranu ne posmatraju isto, već je dele na beskrvnu, kao što su rakovi, školjke, lignje, i krvnu, u koju spada riba. . Ni ove dve vrste vodenih životinja se ne jedu uvek, i postoji pravilo i o tome. Zašto je to tako, ima sasvim određenih razloga, jer hrana utiče i na naše raspoloženje. Riba uopšte ne deluje na naš organizam i raspoloženje isto kao, na primer, svinjsko meso - objasnio je otac Srba.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.