Shutterstock/Andrii Koval/Republika/Printscreen you tubeRiba
U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, kaže teolog Aleksandar Đurđević.
Tokom posta, vernicima je dozvoljeno da jedu samo riblje meso (makar ponekad kao tokom sadašnjeg Vaskršnjeg posta), ali mnogi se pitaju – zašto je meso ribe posno, a meso drugih životinja nije.
Ovo pitanje ima teološke, kulturne i praktične osnove.
U hrišćanstvu, riba se smatra lakšom hranom, simbolizuje duhovno čišćenje i nije toliko "krvava“ kao meso kopnenih životinja. Zbog toga se često smatra izuzetkom u postnoj ishrani.
- Hrana koja se jede u toku posta je ista ona koju su u doba Rimljana vernici mogli sebi da priušte, a to su riba i povrće - naveo je on na svom Instagram profilu.
Dodao je da riba i morski plodovi nisu smatrani luksuznom hranom u biblijsko vreme, dok danas to jesu.
Republika
Aleksandar Đurđević
- Riba nije toplokrvna životinja i njeno meso podleže drugačijoj klasifikaciji nego meso sisara ili nekih ptica. Ovo razlikovanje ima korene u drevnoj crkvenoj praksi, gde je meso toplokrvne životinje predstavljalo luksuz i bilo simbol uživanja, dok je riba bila skromnija hrana. U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, već se odnosi na tradiciju i duhovno značenje posta - objasnio je Đurđević.
Riba je istorijski smatrana jednostavnijom i skromnijom hranom i bilo je lakše uloviti ribu nego čuvati stoku.
- Takođe, njen ulov nije bio luksuz kao uzgoj stoke, što je isto klasifikovalo kao posnu hranu. Riba ima poseban značaj u hrišćanstvu i ona je simbol prvih hrišćana - zaključio je.
Otac Srboljub Miletić se svojevremeno ovim pitanjem bavio i na sajtu Svetosavlje i rekao da se, između ostalog, riblje meso svrstava u posnu hranu jer različito utiče na raspoloženje od mesa ostalih životinja.
Shutterstock/Jacek Chabraszewski
Riba
- Riba se ne jede u toku svakog posta. Ima sedam vrsta, ili nivoa posta, od nule do mesa; t.j. od neuzimanja nikakve hrane, kao na primer na Veliki petak, pa do uzimanja mesa. Sveti oci ni morsku hranu ne posmatraju isto, već je dele na beskrvnu, kao što su rakovi, školjke, lignje, i krvnu, u koju spada riba. . Ni ove dve vrste vodenih životinja se ne jedu uvek, i postoji pravilo i o tome. Zašto je to tako, ima sasvim određenih razloga, jer hrana utiče i na naše raspoloženje. Riba uopšte ne deluje na naš organizam i raspoloženje isto kao, na primer, svinjsko meso - objasnio je otac Srba.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.