Shutterstock/Andrii Koval/Republika/Printscreen you tubeRiba
U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, kaže teolog Aleksandar Đurđević.
Tokom posta, vernicima je dozvoljeno da jedu samo riblje meso (makar ponekad kao tokom sadašnjeg Vaskršnjeg posta), ali mnogi se pitaju – zašto je meso ribe posno, a meso drugih životinja nije.
Ovo pitanje ima teološke, kulturne i praktične osnove.
U hrišćanstvu, riba se smatra lakšom hranom, simbolizuje duhovno čišćenje i nije toliko "krvava“ kao meso kopnenih životinja. Zbog toga se često smatra izuzetkom u postnoj ishrani.
- Hrana koja se jede u toku posta je ista ona koju su u doba Rimljana vernici mogli sebi da priušte, a to su riba i povrće - naveo je on na svom Instagram profilu.
Dodao je da riba i morski plodovi nisu smatrani luksuznom hranom u biblijsko vreme, dok danas to jesu.
Republika
Aleksandar Đurđević
- Riba nije toplokrvna životinja i njeno meso podleže drugačijoj klasifikaciji nego meso sisara ili nekih ptica. Ovo razlikovanje ima korene u drevnoj crkvenoj praksi, gde je meso toplokrvne životinje predstavljalo luksuz i bilo simbol uživanja, dok je riba bila skromnija hrana. U pravoslavnom hrišćanstvu, pojam posna ne znači nužno da nešto ne sadrži meso u biološkom smislu, već se odnosi na tradiciju i duhovno značenje posta - objasnio je Đurđević.
Riba je istorijski smatrana jednostavnijom i skromnijom hranom i bilo je lakše uloviti ribu nego čuvati stoku.
- Takođe, njen ulov nije bio luksuz kao uzgoj stoke, što je isto klasifikovalo kao posnu hranu. Riba ima poseban značaj u hrišćanstvu i ona je simbol prvih hrišćana - zaključio je.
Otac Srboljub Miletić se svojevremeno ovim pitanjem bavio i na sajtu Svetosavlje i rekao da se, između ostalog, riblje meso svrstava u posnu hranu jer različito utiče na raspoloženje od mesa ostalih životinja.
Shutterstock/Jacek Chabraszewski
Riba
- Riba se ne jede u toku svakog posta. Ima sedam vrsta, ili nivoa posta, od nule do mesa; t.j. od neuzimanja nikakve hrane, kao na primer na Veliki petak, pa do uzimanja mesa. Sveti oci ni morsku hranu ne posmatraju isto, već je dele na beskrvnu, kao što su rakovi, školjke, lignje, i krvnu, u koju spada riba. . Ni ove dve vrste vodenih životinja se ne jedu uvek, i postoji pravilo i o tome. Zašto je to tako, ima sasvim određenih razloga, jer hrana utiče i na naše raspoloženje. Riba uopšte ne deluje na naš organizam i raspoloženje isto kao, na primer, svinjsko meso - objasnio je otac Srba.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.