"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Prema učenju Crkve, prava vrednost života nije u gomilanju materijalnog bogatstva, već u bogatstvu duhovnom.
U pravoslavlju, smirenje je jedno od najvažnijih vrlina koje vernici teže da postignu tokom svog života.
Smirenje, kako ga vidi pravoslavna tradicija, nije slabost ili poniženje, već snaga koja se ogleda u sposobnosti da se čovek uzdrži od samohvale, da ne gaji gordost i da svoje srce otvori za Božiju volju i volju drugih ljudi.
Smirenje u pravoslavlju ne podrazumeva samo odricanje od gordosti i sujete, već i duboko razumevanje i prihvatanje vlastite nesavršenosti pred Bogom. U tome je njegova snaga – smireni vernik ne traga za priznanjem i odobrenjem drugih, već se prepušta vođstvu Božijem.
Iako danas mnogi teže bogatstvo koje donosi materijalnu sigurnost, Crkva uvek ističe da treba težiti smirenju, jer ono pruža duhovnu stabilnost, koja je dugoročno mnogo vrednija.
Prema učenju Crkve, prava vrednost života nije u gomilanju materijalnog bogatstva, već u bogatstvu duhovnom.
Prepodobni Siluan Atonski je to istakao i u jednoj svojoj misli:
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu.
Što je čovek više posrnuo i obremenio se grehom, to više iskušenja i za njega i za ostale ljude oko njega, kaže otac Vajo.
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.