U podgoričkom hramu Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih služena je liturgija u slavu mučenika koji su svedočili veru svojim životima, a nadahnuta beseda vladike Pajsija i izložba posvećena stradanju srpskog naroda obeležili su ovaj sveti trenutak.
U duhovnoj radosti i molitvenom sabranju, Crkva Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih u podgoričkom naselju Momišići proslavila je praznik svoje hramovne slave, na dan kada se slavi Sveti mučenici sevastijski i Sveti mučenici momišićki.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u hramu Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih
Liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva i molitveno učešće vernog naroda, dok je hor "Sveti Nikolaj Srpski" iz Nove Pazove svojim bogonadahnutim pojanjem uveličao ovaj sveti dan. Posle čitanja Jevanđelja, vladika Pajsije se obratio sabranima prazničnom besedom, podsećajući na hrabrost i veru mučenika, koji su svojim stradanjem posvedočili da vera pravoslavna nije tek jedna od mnogih teorija ljudskog uma, već život koji oživljava čoveka:
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Pajsije
- Mi danas proslavljamo one sluge Božje koje je Bog prilično davno već proslavio. Mi proslavljamo Svete sevastijske mučenike, koji su postradali u gradu Sevastiji u Maloj Aziji u prvoj polovini IV veka... Slavimo momišićke mučenike, četrdeset đaka i dva njihova učitelja – sveštenika, koji su takođe za ime Hristovo i veru pravoslavnu stradali od otomanskih vojnika... Iz primera mučenika sevastijskih i mučenika momišićkih mi vidimo da, iako vera naša sadrži dogmate, ona nije jedna od mnogobrojnih teorija koje postoje na zemlji, niti je plod ljudskog razuma, nego je vera koja oživljava čoveka. Kao što duša oživljava telo, tako i vera ova oživljava i dušu i telo - kazao je vladika Pajsije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Freska Svetug novomučenika momišićkih
Nakon liturgije, episkop Pajsije je čestitao slavu ovogodišnjem domaćinu Aleksandru Drekaloviću, dok je domaćin za narednu godinu Miomir Mrvaljević. Sabranima se obratio i nastojatelj hrama, prezviter Pavle Božović, izražavajući zahvalnost svima koji su došli da uzveličaju ovaj sveti dan. Posebno je istakao prisustvo gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića, koji je prvi put prisustvovao slavlju mučenika momišićkih, što je u narodu doživljeno kao znak duhovne obnove i početka novog poglavlja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Hram Svetog Georgija i Svetih novomučenika momišićkih u podgoričkom naselju Momišići
U duhu sećanja i poštovanja mučeničke žrtve srpskog naroda, posle svete Liturgije otvorena je izložba "Simboli stradanja", koja je postavljena zahvaljujući nesebičnom zalaganju uprave Muzeja žrtava genocida iz Beograda. Dvadeset panoa sa isto toliko priča svedoče o stradanju srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata, podsećajući sve vernike da sećanje na mučenike ne sme izbledeti, već da bude izvor snage i nade u vekovima koji dolaze.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Pajsije
U blagodatnoj radosti zajedništva, narod se sabrao oko svetih moštiju momišićkih mučenika, uveren da njihova žrtva i danas svedoči da vera pravoslavna nije prolazna misao, već život koji nadilazi smrt, snaga koja pobedonosno stoji iznad svake nepravde i gonjenja. Slava im i milost Božja na sve vekove!
U hramu posvećenom velikom ruskom svetitelju, na dan njegovog molitvenog proslavljanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, liturgijsko sabranje donelo je radost i duhovno ukrepljenje među parohijanima.
Dvodnevne svenarodne svečanosti u čast Svetog Simeona Mirotočivog završene su krsnim hodom koji je podsetio na snagu vere, značaj tradicije i neprekinuto trajanje svetorodne loze Nemanjića.
U paraklisu Svetog velikomučenika Teodora Tirona u kasarni „Topčider“, episkop lipljanski i vojni služio je liturgiju, osvetio slavske darove i sa starešinama i vojnicima prelomio slavski kolač, podsećajući na neraskidivu vezu između vojske i Crkve.
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.
U nedelju, 1. marta, biće osveštani krstovi i zvona hrama Svetog Save na Starom aerodromu, u prisustvu mitropolita Joanikija i brojnih vernika, čime izgradnja ulazi u posebno svečanu fazu.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.