Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika, objašnjava sveštenik.
Blud u pravoslavlju označava seksualne radnje koje se smatraju grešnim i nepoštovanjem Božjeg zakona o seksualnoj čistoći. U osnovi, blud je bilo kakav oblik seksualnog ponašanja koji nije u skladu sa zakonom prirode i Božjim redom, a koji ne uključuje brak između muža i žene, kao što su preljuba, prostitucija, homoseksualnost, ili drugi oblici odnosa van braka.
Pravoslavlje nalaže da je seksualni odnos ispravan samo unutar braka, između muža i žene, i da je cilj braka da se proslavi Bog kroz zajedništvo, ljubav, i rađanje potomstva. Seksualnost je posmatrana kao dar od Boga, ali se mora koristiti u skladu sa Božjim planom, a to je u braku. Vanbračne seksualne radnje, koje uključuju preljubu i druge oblike, smatraju se grešnim i neprihvatljivim.
Blud je obziljan, čak smrtni greh, ali Crkva daje mogućnost da se i on iskupi kroz ispovest, međutim, kako je reč o grehu, koji je najneprijatniji za ispoved, vernici se nalaze u nedoumici u kojoj meri o njemu treba pričati.
Kako treba ispovediti bludne grehe odgovorio je jedan duhovnik za "Duhovnik biblioteku".
- Neprijatno je ispovediti grehove u vezi sa bludom i zato je sveštenik nekad prinuđen da iz duše onoga ko se ispoveda vadi ispovest kao kleštima. Onaj ko ispoveda bludne grehe treba da izbegne dve greške. Prvo, ne sme skrivati svoje grehe iz straha da će sveštenik o njemu promeniti mišljenje, da će ga prezreti i odati nekome njegove grehe - kaže on i nastavlja:
- To je demonska obmana. Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika. Drugo, ne treba opterećivati opisivanje svojih bludnih grehova sa nepotrebnim pojedinostima, jer onaj ko se ispoveda nije u oridinaciji kod seksologa ili seksopatologa već kod sveštenika, u hramu Božjem.
Shutterstock/KOBRYN TARAS
Ispovest, Ilustracija
- Pri ovakvoj detaljnoj ispovesti, isčezava osećanje pokajanja i stida, a slike počinjenih bludnih grehova naviru u um, proizvodeći duševno, a nekad i telesno uzbuđenje. Treba izabrati srednji put. Greh mora da bude tačno imenovan, da bi sveštenik razumeo zašta se čovek kaje. Ali pritom, ne treba detaljno opisivati sam greh.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Kakvi god da su uzroci, treba samo na vreme shvatiti da je to greh. Ako se vi borite da iz toga isplivate, eto nama novog mučenika, istakao je otac Stefan.
Reči ovog velikog svetitelja, napisane još u 5. veku, s neverovatnom preciznošću oslikavaju moralni pad čovečanstva, ali i nadu u Božiju zaštitu za verne. Sveti Nil Sinajski nas podseća da, uprkos iskušenjima, Hristova svetlost ostaje put ka spasenju.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.