Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika, objašnjava sveštenik.
Blud u pravoslavlju označava seksualne radnje koje se smatraju grešnim i nepoštovanjem Božjeg zakona o seksualnoj čistoći. U osnovi, blud je bilo kakav oblik seksualnog ponašanja koji nije u skladu sa zakonom prirode i Božjim redom, a koji ne uključuje brak između muža i žene, kao što su preljuba, prostitucija, homoseksualnost, ili drugi oblici odnosa van braka.
Pravoslavlje nalaže da je seksualni odnos ispravan samo unutar braka, između muža i žene, i da je cilj braka da se proslavi Bog kroz zajedništvo, ljubav, i rađanje potomstva. Seksualnost je posmatrana kao dar od Boga, ali se mora koristiti u skladu sa Božjim planom, a to je u braku. Vanbračne seksualne radnje, koje uključuju preljubu i druge oblike, smatraju se grešnim i neprihvatljivim.
Blud je obziljan, čak smrtni greh, ali Crkva daje mogućnost da se i on iskupi kroz ispovest, međutim, kako je reč o grehu, koji je najneprijatniji za ispoved, vernici se nalaze u nedoumici u kojoj meri o njemu treba pričati.
Kako treba ispovediti bludne grehe odgovorio je jedan duhovnik za "Duhovnik biblioteku".
- Neprijatno je ispovediti grehove u vezi sa bludom i zato je sveštenik nekad prinuđen da iz duše onoga ko se ispoveda vadi ispovest kao kleštima. Onaj ko ispoveda bludne grehe treba da izbegne dve greške. Prvo, ne sme skrivati svoje grehe iz straha da će sveštenik o njemu promeniti mišljenje, da će ga prezreti i odati nekome njegove grehe - kaže on i nastavlja:
- To je demonska obmana. Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika. Drugo, ne treba opterećivati opisivanje svojih bludnih grehova sa nepotrebnim pojedinostima, jer onaj ko se ispoveda nije u oridinaciji kod seksologa ili seksopatologa već kod sveštenika, u hramu Božjem.
Shutterstock/KOBRYN TARAS
Ispovest, Ilustracija
- Pri ovakvoj detaljnoj ispovesti, isčezava osećanje pokajanja i stida, a slike počinjenih bludnih grehova naviru u um, proizvodeći duševno, a nekad i telesno uzbuđenje. Treba izabrati srednji put. Greh mora da bude tačno imenovan, da bi sveštenik razumeo zašta se čovek kaje. Ali pritom, ne treba detaljno opisivati sam greh.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.