Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika, objašnjava sveštenik.
Blud u pravoslavlju označava seksualne radnje koje se smatraju grešnim i nepoštovanjem Božjeg zakona o seksualnoj čistoći. U osnovi, blud je bilo kakav oblik seksualnog ponašanja koji nije u skladu sa zakonom prirode i Božjim redom, a koji ne uključuje brak između muža i žene, kao što su preljuba, prostitucija, homoseksualnost, ili drugi oblici odnosa van braka.
Pravoslavlje nalaže da je seksualni odnos ispravan samo unutar braka, između muža i žene, i da je cilj braka da se proslavi Bog kroz zajedništvo, ljubav, i rađanje potomstva. Seksualnost je posmatrana kao dar od Boga, ali se mora koristiti u skladu sa Božjim planom, a to je u braku. Vanbračne seksualne radnje, koje uključuju preljubu i druge oblike, smatraju se grešnim i neprihvatljivim.
Blud je obziljan, čak smrtni greh, ali Crkva daje mogućnost da se i on iskupi kroz ispovest, međutim, kako je reč o grehu, koji je najneprijatniji za ispoved, vernici se nalaze u nedoumici u kojoj meri o njemu treba pričati.
Kako treba ispovediti bludne grehe odgovorio je jedan duhovnik za "Duhovnik biblioteku".
- Neprijatno je ispovediti grehove u vezi sa bludom i zato je sveštenik nekad prinuđen da iz duše onoga ko se ispoveda vadi ispovest kao kleštima. Onaj ko ispoveda bludne grehe treba da izbegne dve greške. Prvo, ne sme skrivati svoje grehe iz straha da će sveštenik o njemu promeniti mišljenje, da će ga prezreti i odati nekome njegove grehe - kaže on i nastavlja:
- To je demonska obmana. Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika. Drugo, ne treba opterećivati opisivanje svojih bludnih grehova sa nepotrebnim pojedinostima, jer onaj ko se ispoveda nije u oridinaciji kod seksologa ili seksopatologa već kod sveštenika, u hramu Božjem.
Shutterstock/KOBRYN TARAS
Ispovest, Ilustracija
- Pri ovakvoj detaljnoj ispovesti, isčezava osećanje pokajanja i stida, a slike počinjenih bludnih grehova naviru u um, proizvodeći duševno, a nekad i telesno uzbuđenje. Treba izabrati srednji put. Greh mora da bude tačno imenovan, da bi sveštenik razumeo zašta se čovek kaje. Ali pritom, ne treba detaljno opisivati sam greh.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Reči ovog velikog svetitelja, napisane još u 5. veku, s neverovatnom preciznošću oslikavaju moralni pad čovečanstva, ali i nadu u Božiju zaštitu za verne. Sveti Nil Sinajski nas podseća da, uprkos iskušenjima, Hristova svetlost ostaje put ka spasenju.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.