Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika, objašnjava sveštenik.
Blud u pravoslavlju označava seksualne radnje koje se smatraju grešnim i nepoštovanjem Božjeg zakona o seksualnoj čistoći. U osnovi, blud je bilo kakav oblik seksualnog ponašanja koji nije u skladu sa zakonom prirode i Božjim redom, a koji ne uključuje brak između muža i žene, kao što su preljuba, prostitucija, homoseksualnost, ili drugi oblici odnosa van braka.
Pravoslavlje nalaže da je seksualni odnos ispravan samo unutar braka, između muža i žene, i da je cilj braka da se proslavi Bog kroz zajedništvo, ljubav, i rađanje potomstva. Seksualnost je posmatrana kao dar od Boga, ali se mora koristiti u skladu sa Božjim planom, a to je u braku. Vanbračne seksualne radnje, koje uključuju preljubu i druge oblike, smatraju se grešnim i neprihvatljivim.
Blud je obziljan, čak smrtni greh, ali Crkva daje mogućnost da se i on iskupi kroz ispovest, međutim, kako je reč o grehu, koji je najneprijatniji za ispoved, vernici se nalaze u nedoumici u kojoj meri o njemu treba pričati.
Kako treba ispovediti bludne grehe odgovorio je jedan duhovnik za "Duhovnik biblioteku".
- Neprijatno je ispovediti grehove u vezi sa bludom i zato je sveštenik nekad prinuđen da iz duše onoga ko se ispoveda vadi ispovest kao kleštima. Onaj ko ispoveda bludne grehe treba da izbegne dve greške. Prvo, ne sme skrivati svoje grehe iz straha da će sveštenik o njemu promeniti mišljenje, da će ga prezreti i odati nekome njegove grehe - kaže on i nastavlja:
- To je demonska obmana. Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika. Drugo, ne treba opterećivati opisivanje svojih bludnih grehova sa nepotrebnim pojedinostima, jer onaj ko se ispoveda nije u oridinaciji kod seksologa ili seksopatologa već kod sveštenika, u hramu Božjem.
Shutterstock/KOBRYN TARAS
Ispovest, Ilustracija
- Pri ovakvoj detaljnoj ispovesti, isčezava osećanje pokajanja i stida, a slike počinjenih bludnih grehova naviru u um, proizvodeći duševno, a nekad i telesno uzbuđenje. Treba izabrati srednji put. Greh mora da bude tačno imenovan, da bi sveštenik razumeo zašta se čovek kaje. Ali pritom, ne treba detaljno opisivati sam greh.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.