Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika, objašnjava sveštenik.
Blud u pravoslavlju označava seksualne radnje koje se smatraju grešnim i nepoštovanjem Božjeg zakona o seksualnoj čistoći. U osnovi, blud je bilo kakav oblik seksualnog ponašanja koji nije u skladu sa zakonom prirode i Božjim redom, a koji ne uključuje brak između muža i žene, kao što su preljuba, prostitucija, homoseksualnost, ili drugi oblici odnosa van braka.
Pravoslavlje nalaže da je seksualni odnos ispravan samo unutar braka, između muža i žene, i da je cilj braka da se proslavi Bog kroz zajedništvo, ljubav, i rađanje potomstva. Seksualnost je posmatrana kao dar od Boga, ali se mora koristiti u skladu sa Božjim planom, a to je u braku. Vanbračne seksualne radnje, koje uključuju preljubu i druge oblike, smatraju se grešnim i neprihvatljivim.
Blud je obziljan, čak smrtni greh, ali Crkva daje mogućnost da se i on iskupi kroz ispovest, međutim, kako je reč o grehu, koji je najneprijatniji za ispoved, vernici se nalaze u nedoumici u kojoj meri o njemu treba pričati.
Kako treba ispovediti bludne grehe odgovorio je jedan duhovnik za "Duhovnik biblioteku".
- Neprijatno je ispovediti grehove u vezi sa bludom i zato je sveštenik nekad prinuđen da iz duše onoga ko se ispoveda vadi ispovest kao kleštima. Onaj ko ispoveda bludne grehe treba da izbegne dve greške. Prvo, ne sme skrivati svoje grehe iz straha da će sveštenik o njemu promeniti mišljenje, da će ga prezreti i odati nekome njegove grehe - kaže on i nastavlja:
- To je demonska obmana. Sveštenik crkve nikada ne prezire one koji se iskreno kaju. On se raduje iskrenoj ispovesti pokajnika, kao što se lekar raduje ozdravljenju bolesnika. Drugo, ne treba opterećivati opisivanje svojih bludnih grehova sa nepotrebnim pojedinostima, jer onaj ko se ispoveda nije u oridinaciji kod seksologa ili seksopatologa već kod sveštenika, u hramu Božjem.
Shutterstock/KOBRYN TARAS
Ispovest, Ilustracija
- Pri ovakvoj detaljnoj ispovesti, isčezava osećanje pokajanja i stida, a slike počinjenih bludnih grehova naviru u um, proizvodeći duševno, a nekad i telesno uzbuđenje. Treba izabrati srednji put. Greh mora da bude tačno imenovan, da bi sveštenik razumeo zašta se čovek kaje. Ali pritom, ne treba detaljno opisivati sam greh.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kakvi god da su uzroci, treba samo na vreme shvatiti da je to greh. Ako se vi borite da iz toga isplivate, eto nama novog mučenika, istakao je otac Stefan.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.