KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Što je čovek više posrnuo i obremenio se grehom, to više iskušenja i za njega i za ostale ljude oko njega, kaže otac Vajo.
Iskušenja u pravoslavlju predstavljaju testove ili izazove koje Bog dopušta kako bi ojačao veru i duhovni rast vernika. Ona mogu biti u obliku patnji, greha, sumnji, svakodnevnih briga ili duhovnih napada. Učenje pravoslavlja je da iskušenja nisu kazna, već prilika za duhovno usavršavanje, trpljenje i dublje povezivanje sa Bogom.
Međutim, mnogi vernici se kad ih zadesi neka muka, postavljaju pitanje kako da naprave razliku između iskušenja koje dolazi od đavola i Božje opomene.
Na ovo pitanje odgovorio je protojerej-stavrofor Vajo Jović za TV Hram.
- Iskušenja su neke muke, nevolje ili neprijatnosti koje nam život nameće bilo po duhu, bilo po telu. Čovek se u takvim situacijama ne oseća lagodno i uvek postavlja pitanje zašto, odkud to, zašto meni, od koga to dolazi. I svi smo pod određenim iskušenjima.
Kaže da je svet u kome živimo pun greha i isčašenosti sa te Božje linije. Jednostavno, kako kaže, svet je davno okrenuo leđa Bogu. Ističe, da su raniji duhovnici iskušenja delili u nekoliko vrsta.
- Prvo iskušenje je ono koje dolazi od nas samih. Drugo su ona koja dolaze od drugih ljudi, treća dolaze od Đavola, a četvorito je kušanje od Boga. Smatram da sve biva po Božjem dopuštenju. Što se tiče prvog iskušenja, tu je reč o našoj paloj, ogrehovljenoj prirodi, gde ih mi sami proizvodimo, našom sklonošću ka grehu i na taj način mi sebe dovodimo u razna neprijatna stanja. Vrlo često, mi ne proizvodimo iskušenja samo za sebe u takvoj situaciji, možemo tako biti inicijatori iskušenja za druge ljude.
Kaže da upravo iz ovog razloga, tu borbu sa iskušenjima trebalo bi najpre da izborimo sami sa sobom. Trebalo bi, kako kaže, da zavirimo u svoju unutrinu i da isčistimo taj korov i na taj način će biti prijatnije i svima oko nas.
Što se tiče drugog reda iskušenja, koja dolaze od drugih ljudi, opet je reč o ogrehovljenoj ljudskoj prirodi.
- Što je čovek više posrnuo i obremenio se grehom, to više iskušenja i za njega i za ostale ljude oko njega.
O trećem iskušenju, koje dolazi od Đavola, kaže:
- To je kad čoveka toliko sebe obremeni greh, da greh postane njegova nova priroda. On se identifikuje sa tom novom prirodom, čime otvara sva vrata i prozore, da svi đavoli uđu u njega, jer smo im to sami omogućili i na taj način mi postajemo njegovi služitelji.
Za četvrto kušanje, koje dolazi od Boga, kaže da je veoma specifično.
- Možemo ga svrstati u red kušanja koje je imao Avram, kad ga je Bog, naspram sve njegove revnosti, odanosti i predanosti, pozvao da prinese njemu svoga sina jedinca Isaka koga je dobio kao dar Božji u 100. godini. I on je bio spreman da to uradi. Bog to naravno nije dopustio i pokazao Avramu svoju odanost.
Naveo je, u ovom kontektu i primer Jova, kojem je Bog najpre dao veliko bogatstvo i desetoro dece, pa je bez svega toga ostao. Jov je to mirno prihvatio rečima: "Gospod dade, Gospod i uze. Go sam izašao iz majčine utrobe, go ću se u zemlju i vratiti". I Bog je posle toga sve obnovio.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje. Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom. Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik. Do svetinje vodi uska staza, poznata kao probojnica, koja je duga 1,5 kilometara i strma, ali nije previše naporna.
KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
KAD IMATE SVE, A OPET STE ZABRINUTI I NESREĆNI, ZNAJTE DA VAM OVO FALI! Pažljivo pročitajte mudrust oca Pajsija!
KAD JE NAJBOLJE DOĆI NA ISPOVEST I KOJIM REDOM SE ISPOVEDAJU GREHOVI: Sveštenik otkriva šta i kako nešto treba reći na ispovedi, posebno na prvoj
SVETI JOVAN KRSTITELJ PLAKAO KAO KIŠA, A EVO ŠTA SE DOGODILO SA KANDILOM: U ovom manastiru na čudesan način predskazan događaj koji je unazadio Srbiju!
Vernici se neretko vraćaju iz Ostroga drugačiji – smireniji, rasterećeniji, obnovljeni.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
Molitve sabranih odzvanjaju kroz vekove – podsećajući da se ljubav prema otadžbini ne gasi ni pred najvećim iskušenjima.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.
Oblak iznad svetinje, kako tvrde svedoci, bio je neverovatno sličan liku Isusa Hrista.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Spoj dimljene ribe, pšenice i oraha u ovom jelu pretvara običan postni obrok u svečani doživljaj koji okuplja porodicu za stolom.
Nije bila ratnica, ali je pobedila tamu milošću i tišinom – šta nam priča vekovima stari lik Kosovke devojke dok svet zaboravlja saosećanje i veru.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.