AKO HOĆETE DA UGODITE BOGU, OBAVEZNO OVO URADITE! Sveti Jovan Zlatousti je otkrio šta Gospodu najviše prija
Jedno od najvažnijih svojstava Božje naravi je njegova beskrajna ljubav i milosrđe prema ljudima.
Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava dan Prenosa moštiju Svetog Nikifora Carigradskog!
Sveti Nikifor, patrijarh carigradski, upravljao je crkvom mudro i revnosno, "kao najveći arhipastir carigradski".
Rođen je kao plemić. Njegov otac Teodor je bio visoki činovnik na carskom dvoru, i bio je veoma bogat. Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac. Ali, ostavio je dvor i udaljio se do obale Bosfora i tamo sagradio manastir.
Manastir mu se ubrzo napunio monasima, a on je upravljao manastirom ne primajući monaštva pod izgovorom da je nedostojan, iako je hrišćanskim životom u služio kao uzor monasima. Učestvovao je pre toga na Sedmom vaseljenskom saboru kao mirjanin (svetovnjak), po volji cara i patrijarha, i istakao se na Saboru svojim izvrsnim poznavanjem Svetoga Pisma. Kada je umro patrijarh Tarasije, Nikifor je izabran za patrijarha i protiv svoje volje.
Kada je Lav Jermenin ustao protiv ikona, on se usprotivio caru. Najpre je cara savetovao, govorio mu koliko mu stavovi nisu dobri, a potom su došli u ozbiljan sukob.
Posle toga ga je var prognao na ostrvo Prokonis. Na tom ostrvu bio je manastir, koji je Nikifor sam sagradio u čast svetog Teodora.
U tom manastiru Sveti Nikofor proveo je trinaest godina i u njemu se upokojio 827. godine.
"Pošto izgiboše svi carevi ikonoborci, i na carski presto sede Mihail s majkom Teodorom, a na patrijaršijski bi povraćen patrijarh Metodije, tada (846. godine) prenesoše se mošti svetog Nikifora sa Prokonisa u Carigrad, i behu položene prvo u crkvu Svete Sofije, iz koje je za života i izgnan bio, a posle u crkvu Svetih Apostola", piše u žitijama.
Glavno praznovanje ovoga velikog jerarha je 15. juna, a 26. marta praznuje se otkriće i prenos njegovih netljenih moštiju. Sveti Nikifor izgnan je iz Carigrada 13. marta (26. marta po gregorijanskom kalendaru), i na isti dan, posle devetnaest godina, mošti su mu prenete u prestonicu.
Jedno od najvažnijih svojstava Božje naravi je njegova beskrajna ljubav i milosrđe prema ljudima.
Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu.
Što je čovek više posrnuo i obremenio se grehom, to više iskušenja i za njega i za ostale ljude oko njega, kaže otac Vajo.
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Pravoslavci danas obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice po starom kalendaru i Svetog Jovana Damaskina po novom, katolici slave Svetog Ivana Damaščanskog, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.